- Samo neka dođu! Sa tom mojom odlukom saglasni su i žena i sin. Eno im placa na Vučjem dolu, pa neka grade šta god hoće. Ima mjesta i za rakete! Ako žele daću im i imanje na Trnovačkom jezeru, katuništa podno Volujaka, sve im dajem, ne bih li svojoj duši našao mira. Jer, danas ja drhtim od tuge gledajući kuda ide Crna Gora. Imam dosta godina i kroz život su me šibali vjetrovi, a ako neko misli da se Milosav šegači, grdno se vara. Nakupilo mi se mnogo žuči, toliko da bih napustio ovo vjekovno ognjište.

Priznaje Milosav da je cijelog života volio majčicu Rusiju. Uvijek mu je bilo milo čuti poruku: "Nas i Rusa trista miliona!" A danas?

- Došla neka luda vremena. Ču, Crna Gora protiv Rusije! Šaka jada uvodi sankcije Moskvi, koja je vjekovima pomagala Crnogorcima u ratu i miru. Ovi što vode državu guraju nas u ruke NATO krvnicima. O jada golemoga! Oće li se ovo ikada zvati juče?

Milosav je živa istorija kraja, koji zna napamet više od 30.000 stihova u osmercu i desetercu, koje je strpljivo skupljao, stvarao i pamtio! Još zna pjesmu koju je kao dijete učio u školi na Vraćenovićima o pogibiji kralja Aleksandra 1934. godine u Marselju i žalost u kraljevini koja je trajala mjesec i po dana. Ne odvaja se naš domaćin od gusala, učestvuje na festivalima, dok tankim glasom veže stihove iz bliže i daleke prošlosti. Ali, znalački govori i stihove Majakovskog, Jesenjina i Puškina!

- Ko je god udario na Rusiju prošao je kao bos po trnju. Gledao sam vojnu paradu na Crvenom trgu za Dan pobjede. Svjetska sila! A ove naše baterije u Podgorici jedva da su se mogle "nakašljati". Navraćali su kod mene gosti iz Rusije i Češke, ali vjerujte da široke slovenske duše od ruske pravoslavne nema pod kapom nebeskom - uvjerava ovaj krepki starina. 

Izvor:novosti.rs