- Sve je počelo pri kraju trudnoće sa prvom ćerkicom. U vezi smo bili oko godinu dana, ali tek tada je pokazao pravo lice - sjeća se Ivana.
O bivšem partneru konstantno govori samo kao o „ocu moje djece“. Njegovo ime ne želi čak ni da spomene. Pokušava da ga zaboravi.
Maltretiranje je s vremenom postajalo sve češće i intenzivnije. Ni djecu nije ostavljao na miru. Sve je, kako priča Ivana, radio pod pritiskom svoje rodbine.
- Svakodnevno nas je tukao. Naročito je bio nasilan kada je bio pod uticajem alkohola. A i bez toga je bio malo luckast, jer je preležao meningitis. A to je ostavilo trajne posljedice na njegovo zdravlje - priča Ivana.
- Pred djecom me je svakojako maltretirao, fizički, psihički... Seksualno me je zlostavljao kako je stigao, iživljavao se. A djeca su sve to gledala. Slušala su kako me psuje i pogrdno naziva, kako me tuče - sjeća se Ivana.
Poslije dosta teškog porođaja sa starijom ćerkom, Ivana je upala u postporođajnu depresiju.
- Po izlasku iz porodilišta samo ona četiri zida znaju šta sam sve od njega doživjela i preživjela - nastavlja Ivana svoju potresnu ispovjest.
Poslije šestogodišnjeg maltretiranja i zlostavljanja, Ivana je konačno uspjela da se otrgne iz ruku nasilnika.
Spas je potražila, kao i mnoge žene žrtve porodičnog nasilja pre nje, u Sigurnoj kući.
- Došla sam da se malo psihički i fizički stabilizujem, pa da nastavim neki normalan život sa ovo dvoje djece. Trajne posljedice imam od stresova koje sam doživljavala i batina koje sam preživljavala. Moram da se držim terapije koju su mi prepisali ljekar i psiholog koji me je pregledao. Nadam se da ću da uspijem da dovedem i mene i ovo dvoje čeljadi nekako u normalu, da ih očuvam dokle to Bog kaže. Ulio nam je toliki strah da se i sada plašim da ne naiđe odnekud. Stalno se osvrćem oko sebe. Sada će, nadam se, ipak biti bolje, jer smo na početku novog života. Najvažnije je da taj novi život počinjemo bez njega - kaže Ivana.
(Blic)
Komentari