"Teško bi mi bilo da nabrojim sve one muzičare i one umjetnike, političare i druge, kako se vulgarno kaže javne ličnosti koje su tetošene u Isidorom srcu, duši, kući, koje je spasavala kolumnama i svojim tekstovima i koje je ugošćavala u svojim kultnim emisijama, najprije BK televiziji, a poslije na bijeljinskom BN-u, u "Metropolisu".

Mnogim je, u kritičnim periodima njihove karijere, Isidora davala nesebičnu medijsku podršku, svojom energijom, svojim talentom, svojim šarmom i humorom. Neke je spasavala linča, druge zatvora, trećima je davala šansu kad niko drugi nije... Vladu Georgieva jedva da je poznavala, mislim da su se vidjeli dva puta, a on je za nju pjevao u jednoj noći tri koncerta.

Ja, ovom prilikom, ne mogu u dovoljnoj mjeri da izrazim, kao Isidorin muž, zahvalnost i divljenje prema tom divnom čovjeku, muzičaru za kojeg su mi djeca, Vila i Lav oduvijek tvrdili da je car, i da je bez konkurencije najbolji na sceni.

Ali, Vlado me na neki način obavezao da bar još jednu kolumnu posvetim mojoj najdražoj Isidori koja ovdje u Cirihu vodi prelomnu bitku za svoj život.

Ako je toliko ljudi diljem Srbije, od Kosovske Mitrovice i Visokih Dečana pa do Topole, od Topole pa do Srpke Bijeljine, od Bijeljine do Subotice, ako je toliko ljudi širom rasijana, od Rusije preko Danske i Engleske, sve do Hjustona i Kanade, moglo dan-noć da šalje poruke i moli se za Isidorino ozdravljenje i ako je Vlado mogao u u jednoj noći triput po dva sata da pjeva za Isidoru, njenim i njegovim zajedničkim obožavaocima, preklapajući tako svoju sudbinu s njenom, onda se i ja, koji sa Isidorom imam dvoje djece i preko dvije decenije zajedničkog intezivnog života i umjetničke akcije, osjećam obaveznim da bar još jednom na ovom mjestu kažem koliko je volim i koliko mi je dragocjen svaki momenat našeg zajedništva.

A samo zahvaljujući Vladu i Isidorinim vjernim čitaocima koji podržavajući njeno liječenje ne osjećaju ni potrebu ni pravo da joj zaviruju u tanjir ili pod šešir, tih dragocjenih trenutaka će biti bezbroj.

Odavde, od Ciriha, od Isidorinih terapeuta, od ovdašnjih Srba koji su joj povrh svega punoćom njihove ljubavi kao duševni terapeuti, moja Isidora korača prema vječnosti. Kao što kaže naš vispreni konzul u Cirihu, "ništa nije slučajno", pa tako nije slučajno da baš u Cirihu, u kolijevci moderne umjetnosti, tu gdje su stvarali i Tristan Cara i Makst Ernest, tu gdje su formulisani umjetnički principi razaranja umjetničkih tabua, Isidora, najbeskrupulozniji borac protiv svih tabua pa i onog najvećeg - bolesti, kreće u svoj presudni životni boj.

Kao što kaže Isidorina ljekarka, ozdravljenje podrazumijeva iscjeljenje tijela, uma i duše. Medikamenti, terapije koji imaju svoju okrutnu cijenu i do kojih dolazimo zahvaljujući svim tim plemenitim ljudima koji svojom finansijskom podrškom uzvračaju Isidori ljubav koju im je ona pružala kroz svoje knjige i svoje medijske nastupe pune duha i emocija, doprinose iscjeljenju njenog tijela.

Cirih svojom kulturnom pramom od koncerata Čajkovskog, Prokofjeva ili Bramsa do galerijskih postavki najsavremenijih i najradikalnijih umjetničkih trendova, panoramom koja ima svoj fokus u postmodernoj, moglo bi se reći grinevejskoj, više filmskoj nego teatarskoj, postavci Verdijeve Aide predstavlja jednu, nosi jednu nadmoćnu kulturološku supstancu koja je najsnažniji medikament za revitalizaciju Isidorinog ingenioznog uma... I, o, Bože, kako se samo radovala kada joj je njen ciriški andjeo - Evica, poklonila karte za "Aidu" na koju je otišla pravo sa terapije...

Ruke modre od uboda pokrila je šalom, uzela lepezu i pola pozorišta htjelo je da se fotografiše sa mojom Isidorom koja je sijala sa svojim šeširićem na glavi i niko od tih ljudi nije znao da je dama koju su željeli da zabilježe na fotografiji srpska književnica koja se bori za život u njihovom gradu i koja je u operu došla sa najtežih antikancer terapija...

A, meni i našoj djeci, pripada možda najteža zadaća, da podržani talasom neizmjerne ljubavi koju Isidori pružaju njeni najvjerniji čitaoci, gledaoci i obožavaoci, doprinesemo njenom duševnom iscjeljenju, da joj predanošću i odanošću pomognemo da se vine iznad tolikih razočaranja i izdaja, tuga i rana od kojih se i razboljela i da našoj ljubavi ponovo dosegnemo međusobnu harmoniju i sklad njene troične ljepote, ljepote tijela, ljepote uma i ljepote najnježnije i najizmučenije, najljupkije moje dušice.

Iskreno, kako bi pjevao Vlado Georgiev, iskreno vjerujem da će naša i vaša uzajamna ljubav donijeti Isidori sreću u iscjeljenju. A kroz liječenje i voljenje drugih zapravo najviše liječimo sebe... Jer opraštanja i zahvalosti nikada dosta... A ja sam samo jedan zaljubljeni muž...", prenosi Bktvnews.com.

(Nezavisne novine)