O porijeklu Vidovdana postoji više verzija  - prema jednoj ima korijene u proslavljanju paganskog božanstva Svetovida, dok drugi smatraju da je u pitanju poštovanje ranohrišćanskog sveca Vida. Praznik je izuzetno poštovan u Crnoj Gori, Srbiji i Bugarskoj.

Zanimljivo je da se niz značajnih istorjiskih događaja desio na današnji dan. Najpoznatiji među njima je svakako Kosovski boj 1389., kada se srpska vojska, potpomognuta trupama iz Bosne i Hrvatske, suprostavila turskom prodiranju na Balkan. Iako je u bici ubijen sultan Murat i napredovanje Turaka je, za jedno vrijeme, zaustavljeno, poginuo je i ogroman broj srpskih vojnika i plemića, uključujući i vođu vojske u boju Lazara Hrebeljanovića, zbog čega je ta država bila značajno oslabljena, te je, pedesetak godina kasnije, potpuno pala pod Osmansku vlast.

Na Vidovdan je Gavrilo Princip izvršio atentat na austrougarskog nadvojvodu Franca Ferdinanda 1914. , što je bio povod za početak Prvog svjetskog rata. 

Na Vidovdan 1919. potpisan je i Versajski sporazum kojim je okončan Prvi svjetski rat. Na taj praznik 1921. godine kralj Aleksandar Prvi Karađorđević donio je Vidovdanski ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. A 1948. na Vidovdan je donijeta Rezolucija Informbiroa kojom se Titova Jugoslavija razišla sa Staljinovim Sovjetskim savezom.

Amandman na Ustav Hrvatske po kojem su Srbi prestali da budu konstitutivni narod donijet je takođe na Vidovdan 1990., dok su godinu dana kasnije na graničnom prelazu Holmec između Austrije i Slovenije na taj praznik poginula dva vojnika JNA u sukobu sa slovenačkom teritorijalnom odbranom.

Na Vidovdan 2001. Slobodan Milošević je izručen Haškom tribunalu, a 2006. Crna Gora je primljena u UN kao 192. članica.

"Praznik koji otvara oči"

U narodu kažu da je ovo praznik koji "otvara oči", dan starog slovenskog božanstva Vida, zaštitnika vida i iscjelitelja bolesti očiju.

Vid je smatran vrhovnim božanstvom, "Bogom nad bogovima", a svi drugi bogovi tek polubogovima. Vjerovalo se da je Vid svevideće božanstvo, pa se Vidovdan smatra i praznikom za oči, odnosno praznikom koji "otvara oči".Samo ime ovog svetitelja, Vid, odredilo je najvećim dijelom i prirodu rituala koji su izvode tog dana. 

Bilo je, na primjer, veoma važno šta će se toga dana vidjeti. Ono što bi čovjek tada vidio, u tome bi, po opštem uvjerenju, kasnije imao uspjeha.

Jedan od običaja nalaže da danas ustanete prije zore, pogledate ka suncu i kažete: "Oj Vido, oj Vidovdane, daj mi vid dok sam živ!" 

Nakon toga, treba osmotriti kakvo je vrijeme. Ako je vedro sa naznakama da će i ostati vedro, treba iznijeti napolje svu odjeću i provjetriti je kako bi se napunila dobrom energijom. S druge stane, ukoliko je oblačno, treba prekrstiti oblake da bi kiša koja padne bila dobra za usjeve.

Danas, kaže narodno predanje, treba započeti nešto od ručnih radova, poput pletenja i vezenja. 

Na Vidovdan se, kaže predanje, može vidjeti i budućnost. Toga dana se mnogo gatalo i proricalo. Kao i u nekim drugim prilikama, činile su to najčešće djevojke nadajući se da će videti budućeg izabranika. U pojedinim krajevima djevojke na ovaj praznik beru crveno cvijeće vid, kao i modru vidu. To ubrano cvijeće pred spavanje stavljaju pod jastuk i govore "O moj Vide, viđeni, o moj dragi suđeni, ako misliš jesenas (da me prosiš), dođi večeras, u prvi sanak na sastanak."