Ovo bi svako trebao da pročita, a mi vam pismo prenosimo u cjelosti:

Drago dijete,

Sada još nijesam ostarila, a kada me budeš vidio takvu, budi strpljiv sa mnom i pokušaj da me razumiješ… Ako se zaprljam u vrijeme ručka i ako ne mogu sama da se obučem, budi strpljiv.

Kada si bio mali, morala sam istu priču da ti čitam iznova i iznova prije nego što bi utonuo u san. Ako ne budem željela da se kupam, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se samo kako sam morala da te jurim i izmišljam hiljadu razloga da bi ti ušao u kadu.

Kada primijetiš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj da me gledaš sa podsmijehom na licu. Ja sam tebe naučila mnogo stvari: kako pravilno da jedeš, pravilno da se obučeš i suočiš sa životom.

Ako nekada u razgovoru zaboravim ili izgubim nit, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj da se uznemiravaš. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da znaš da me slušaš.

Kada mi umorne noge više ne dozvoljavaju da hodam, pruži mi ruku isto onako kao što sam je ja pružala tebi, kada si pravio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim da živim, da želim da umrem, ne ljuti se na mene, jednog dana ćeš me razumjeti.

Jednom ćeš shvatiti, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, željela samo najbolje i pokušala sam da te pripremim na putovanje života. Ne budi tužan, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćno kada me budeš gledao pored sebe takvu.

Budi mi oslonac, pomozi mi da završim putovanje sa ljubavlju i srtpljivošću. Vratiću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju koju sam oduvijek čuvala samo za tebe.

Volim te,

Tvoj roditelj