Čak hiljadu puta za sat vremena sevnu munje iznad jezera Marakaibo. Takav fenomen nosi nekoliko različitih naziva, poput svetionik Marakaibo, Katatumbo munje ili „vječna oluja“. Na mjestu gdje se rijeka Katatumbo susreće s jezerom Marakaibom u prosjeku je 260 olujnih dana u godini, dok po kvadratnom kilometru ovdje udari 250 munja tokom godine, prenosi B92. 

Zbog toga je jezero prozvano mjestom s najvećom koncentracijom munja na svijetu, zbog čega je i završilo u Ginisovoj knjizi rekorda. 

Oluje svoj vrhunac dosežu u oktobru, kad se iznad Katatumbe može vidjeti u prosjeku 28 munja svakog minuta, a noćno nebo je redovno osvijetljeno po devet sati zbog hiljadu munja koje stvaraju prirodni elektricitet. 

Budući da dosad nije potvrđena nijedna naučna teorija zbog čega ovdje nastaju munje, Katatumbov 'lajt šou' se pripisuje moćnoj kombinaciji topografije i vjetrova. 

“Pojavu tolikog broja munja moguće je povezati s terenom, odnosno zbog kombinacije padina planinskih lanaca i zakrivljene obale. Nepravilan teren može da doprinese generisanju vjetrova i grijanju ili hlađenju što može da prouzrokuje nastanak oluje“, objašnjava dr. Danijel Sesil iz Globalnog hidrološkog i klimatskog centra za munje. 

Katatumbo munje toliko svijetle da se mogu opaziti čak i s udaljenosti od 400 kilometara, pa su mornarima nekada služile i kao sredstvo navigacije. 

Metereološke podatke 17 godina prikuplja i snima satelit Tropical Rainfall Measuring Mission (TRMM), zajednički projekt NASA-e i japanske agencije za istraživanje vazdušnog prostora koji ima postavljene senzore za snimanje munji na tropskom nebu. Pomoću prikupljenih podataka naučici su izradili karatu svjetskih “najmunjevitijih“ mjesta. 

Sve do tada, planinsko selo Kifuka u Kongu u središnjoj Africi smatralo se „najelektričnijim mjestom“ na svijetu. Tamo, naime, bljesne 158 munja po kvadratnom kilometru svake godine. 

Ali, prema zvaničnim podacima NASA-e iz prošle godine, dolina Bramaputre daleko u istočnoj Indiji ima najveći procenat munjevitih aktivnosti u vremenu između aprila i maja tj. na početku sezone monsuna, piše BBC. 

“Nova generacija meteoroloških satelita izuzetno je uzbudljiva. U narednih pet godina, planirano je mapiranje munja na nekoliko različitih geostacioniranih satelita smještenih iznad različitih djelova svijeta. Oni će nam omogućiti kontinuirana mjerenja nevremena s grmljavinama umjesto kratkih snimaka koje smo dobijali s prethodnih satelita“, kaže dr. Sesil.