Jedna od takvih lokacija je i ostrvo Makvori, smješteno oko hiljadu i po kilometara jugoistično od Tasmanije. 

Iako je dugačko tek nešto više od 32 kilometra, ovo ostrvo dom je raznovrsnog ekosistema. 

Među životinjama se najviše ističu velike populacije foka, albatrosa i različitih vrsta pingvina, poput kraljevskih pingvina, magarećih pingvina, papuanskih pingvina i endemskih makvorijskih pingvina. 

Uslijed nekontrolisanog lova zbog loja koji je bio na visokoj cijeni, populacija pingvina početkom 20. vijeka ovdje je dovedena do ivice istrebljenja. 

Međutim, mjere za očuvanje divljeg života koje su sprovedene šezdesetih godina prošlog vijeka, kao i činjenica da se ostrvo našlo na UNESKO-voj listi svjetske baštine 1997. godine, doprinijele su zaštiti jedinstvenog ekosistema Makvorija i njegovih ranjivih stanovnika. 

Do ostrva je moguće doći brodom. Ono obično predstavlja mjesto predaha na putu od Australije ili Novog Zelanda ka Antarktiku. 

Putovanje se preporučuje samo najizdržljivijim turistima jer morska bolest ovdje umije da bude prilično nezgodna - površina južnookeanskih mora jedna je od najuzburkanijih na planeti. 

Od Blafa na Novom Zelandu ili Hobarta u Tasmaniji do ostrva Makvori obično se stiže za 3-4 dana. Na ostrvu nema luke, tako da putnici do obale dolaze malim čamcima. Ako se jednog dana odvažite na ovu avanturu, očekujte da će vam noge biti mokre, a oštri vremenski uslovi nekada pristajanje mogu učiniti gotovo nemogućim.

B92