Malo je onih koji su pročitali njegovo posljednje djelo “Kaneni snovi”, pošto nije još ni objavljena u Azerbejdžanu, dok se samo nedavno neki njeni djelovi pojavili u prevodu na ruski jezik u ruskom časopisu “Družba narodav”. I to malo teksta izazvalo je revolt, demonstranti su izašli na ulice Bakua, a sa lica mesta dopire njihovo skandiranje: ”Sramota”, to je ono što uzvikuju.
Gdje se pojavio problem? U spornom romanu govori se o sukobu u Nagorno Karabahu,
regionu naseljenom većinski jermenskom separatistički nastrojenim
stanovništvom, a koje je bilo uporište brutalnog šestogodišnjeg sukoba krajem
osamdesetih i početkom devedesetih godina. Stanje u ovoj oblasti je i razlog
tinjajućih tenzija između Bakua i Jerevena, pri čemu dvije zemlje i danas jedna
drugu optužuju da snose krivicu za krvavi sukob.
U svom romanu Alisi govori o nasilju koji su Azerbejdžanci počinili januara
1990. godine, kada je više desetina Jermena ubijeno u Bakuu, dok ih je veliki
broj protjeran. Istovremeno izbjegava da Jermene prikaže kao agresore, a
Azerbejdžance kao žrtve. Dva dana prije izbijanja demonstracija u intervjuu za
Centralni servis Radija Slobodna Evrapa, objasnio je kako je roman izraz
njegovog uvjerenja, njegovog osećaja lične odgovornosti kao Azerbejdžanca, te riješenosti
da progovori o ulozi koju je njegova država odigrala u ratu:
“Ova novela je vrsta poruke Jeremenima koji žive u Nagorno Karabahu, drugim riječima,
Jermenima koji su državljani Azerbejdžana. Poruka je sljedeća: Nemojte misliti
da smo zaboravili na sve loše stvari koje smo vam počinili. Mi prihvatamo
odgovornost. Vi ste takođe počinili loše stvari prema nama. Posao jermenskih
pisaca je da pišu o tome. Ja ne znam da li su oni o tome pisali ili će pisati.
Zato što je nemoguće za bilo koga da počini takve brutalnosti, a da se potom o
tome ne govori. Nemojte ove stvari politizovati. Ako Jermeni nastave da žive u
Karabahu, kao regionu unutar Azerbejdžana, moramo žijveti jedni pored drugih.
Ova novella je poruka njima. Nemojte se plašiti. Ovo nije kraj. Mi možemo da
živimo zajedno”.
Akram ima 75 godina, višestruko je nagrađivani pisac prije i poslije raspada Sovjetskog Saveza.
(izvor: Radio Slobodna Evropa)
