Većina njih su dječaci u tinejdžerskom dobu, koji nakon odlaska iz zemalja Bliskog istoka, Afrike ili Azije, svoj put završavaju prelaženjem preko Ersundskog mosta, koji povezuje Kopenhagen i švedski grad Malme.

U Malmeu, prvoj destinaciji u kojoj izbjeglice u ovoj zemlji pronalaze pomoć, nalazi se tranzitni centar čije osoblje se stara o djeci bez roditelja tokom prvih dana njihovog boravka u zemlji. Kako navode zaposleni u centru, neka od njih dolaze sa povredama glave ili slomljenim kostima. Povrede su često posljedica pada iz kamiona, u kojima djeca putuju, ali i djelo krijumčara, koje roditelji plaćaju kako bi bezbjedno odveli njihovu djecu do sjevera Evrope, prenosi Rojters. 

Neki pate i od gubitka sluha jer su ih udarali po ušima tokom opasne plovidbe preko mora, za koju su korišćeni neadekvatni splavovi i čamci.

Zaposleni u centru smatraju da je polovini djece neophodna psihička njega, a kao primjer, navode da je jedno dijete, koje je na put pošlo bez roditelja, vidjelo svog brata kako se davi u Sredozemnom moru.

Roditelji, naime, često mogu da priušte da krijumčarima plate samo za jednog člana porodice, te šalju djecu na dalek put do Švedske u nadi da će tako izbjeći njihovo regrutovanje kao boraca nekih militantnih grupa, poput Islamske države, objašnjavaju zaposleni u centru.

Kako dodaju, manje od trećine djece, koja dolaze bez pratnje starijih, ponovo se susretne sa roditeljima. Mališani u tranzitnom centru u Malmeu ostaju samo nekoliko dana, a potom odlaze u druge gradove širom Švedske, a ukoliko su još veoma mali, dobijaju smještaj u hraniteljskim porodicama.

Zaposleni se trude da im olakšaju boravak u želji da ga doživljavaju kao svoj dom, a ne instituciju, te djeca u "dnevnoj sobi" centra često igraju igrice na kompjuteru ili krstare Facebookom. 

Djeca koja dolaze vozom na sebi obično imaju čistu odeću za razliku od onih koji stižu kamionima. Menadžerka centra Kristina Rozen kaže da su pihvatili mnoge koji su stigli iz Libije, a među njima su i oni koji su putovali brodovima koji su se prevrnuli.

"Ono što je najuočiljivije na njima je veliki umor i glad. Jedu beskrajne količine hrane", istakla je ona. 

Lutajući ulicama Malmea, maloljetnici često nailaze na nepoznate osobe koje ih potom predaju gradskim vlastima. Neka djeca tragaju za policijskim ili socijalnim radnicima dok druge krijumčari ostavljaju u blizini agencije za migrancije dajući im uputstva kako da stignu do njihovih kancelarija.

Švedska je zemlja koja u odnosu na broj stanovništva ima više tražilaca azila nego bilo koja druga evropska država, a zbog sve gore situacije u Siriji, njihov broj se povećava. To je zemlja koja prima izbjeglice već decenijama, a u nju dolazi i trećina djece koja stižu u Evropsku uniju bez roditelja.

Prošle godine 29 odsto djece bez roditelja, koja su tražila azil u EU, došlo je u Švedsku, a Rojters ističe da troškovi njihovog zbrinjavanja ove godine iznose 1.1 milijardu dolara. Oko 92 odsto djece, koja dolazi bez pratnje starijih u potrazi za azilom, ima između 13 i 17 godina. Od početka godine do avgusta, u Švedskoj je zahtjev za azil podnelo 9.383 djece bez roditelja što je znatno više nego tokom cijele 2014. godine, kada je zahtjev podnijelo njih 7.049.

Prema podacima švedske migracione agencije, ta djeca su uglavnom porijeklom iz Avganistana, Eritreje, Somalije i Sirije i većina su muškog pola.

Kako je pokazalo istraživanje Univerziteta u Stokholmu, stopa zaposlenosti kod maloljetnika koji su došli u zemlju između 2003. i 2013. godine je niža od prosječne u Švedskoj, u kojem se navodi da djeca bez roditelja češće nalaze posao od onih koji su došli u pratnji svojih staratelja.