Ponedjeljak ujutru, 8 sati. Ostali ste budni do kasno i niste se baš naspavali, a već u 9 imate prvi sastanak. Kafa. Treba vam kafa. Ustajete iz kreveta. Stavljate džezvu na šporet. Otvarate posudu sa kafom. Mirišete je i već vam je bolje. Sipate kafu u provrelu vodu. Šećer ili mlijeko, dodajete ili ne, svejedno. Spremate je baš onako kako volite. Kafa. Druga najrpodavanija roba na svijetu. Poslije nafte. 

Jutarnja kafa je tradicija koja se prenosi sa generacije na generaciju. Miris kafe ujutru je nešto što nas pokreće, što nas razbuđuje. To oktirvamo iznova svako jutro. Međutim, da li je moguće da smo sve vrijeme griješili? Moderna nauka drugačije posmatra tu našu tradiciju. I to potpuno iz suprotnog ugla. Izgleda da smo sve radili pogrešno. Rano jutro je zapravo najgore moguće vrijeme za kafu. 

Krenimo par koraka unazad. Zašto se umaramo? Kada se probudimo i kako se naše dnevne aktivnosti nižu, nukleozid pod imenom adenozin se lagano skuplja u mozgu. On se sve više vezuje za receptore u mozgu, čime usporava našu moždanu aktivnost. Zbog toga se na kraju dana osjećamo umorni, zbog toga nam često treba popodnevna dremka. Ispostavilo se da kofein ima sličan hemijski sastav kao adenozin. Kada pijemo kafu, molekuli kofeina se vezuju za iste receptore za koje se kači adenozin. To znači da se oni međusobno “bore” za receptore u mozgu. Prije ili kasnije, adenozin će biti ostavljen “na cjedilu, a pošto kofein ne usporava moždanu aktivnost, više se nećemo osjećati umorni. 

Taj princip odlično funkcioniše. Ali ne zadugo. Iako tijelo želi odmor, mozak brzo poveže o čemu se radi i počinje da generiše više receptora za adenozin. A to znači da nam se sve više spava. Drugim riječima, što smo umorniji, potrebna nam je veća količina kafe. To je jedan od razloga zašto dok pijemo kafu, naš organizam traži još više ovog crnog napitka. 

B92