Joakim i Ana su dugo bili neplodni, bez djece. Već stari, oni su molili Boga da im podari dijete, da ih obraduje kao što je nekada obradovao Avrama i Saru, darovavši im sina, Isaka. Jednog dana, moleći se Bogu u voćnjaku pod drvetom lovora, Ani se javio anđeo i rekao joj da je njen glas stigao do Nebesa i da će ubrzo biti majka.

Ana se tada zavjetovala da će dijete podariti Bogu, da mu služi cijelog vijeka. Bog im je podario ćerku, ali i Bogomajku. Starica Ana rodila je ćerku, kojoj je dala ime Marija, što znači visoka ili gospodareća.

U narodu se ovaj praznik slavi uz živopisne običaje, uglavnom posvećene rađanju. Veoma je cijenjen kod Srba, a u većini mjesta održavaju se vašari i druge svečanosti, proslave i molitve.

Takođe, na Malu Gospojinu mnogi planiraju i ugovaraju svadbe i vjenčanja, jer, prema predanju, ona mladencima, vjerenim, i vjenčanim na ovaj dan daruje posebnu blagoslov.

Jesenje svadbe  od davnina, počinjale su od Male Gospojine. U poljoprivredi, Mala Gospojina je označavala vrijeme kada se počinjalo sa oranjem i sjetvom ozimih usjeva. U to vrijeme, priređivane su i razne stočarske svečanosti.

Vjeruje se da bilje ubrano između Velike i Male Gospojine ima posebna ljekovita svojstva, a da jaja iz toga perioda mogu cijele godine ostati svježa pa se zato ostavljaju za nasad; pilići izleženi u ove dane biće dobre nosilje. Mnoge porodice slave Malu Gospojinu kao svoju Krsnu slavu.

Vjeruje se i, kada je na ovaj praznik vedro, da će sunčano biti i tokom jeseni, ali i zime.

Mala Gospojina spada u red Bogorodičnih praznika i nepokretan je, što znači da ima fiksno mjesto u crkvenom kalendaru i označen je crvenim slovom.

Mondo/wikipedia