Ukoliko jeste, da li ste znali da Balkan nije jedina regija na svijetu gdje ljudi kucaju u drvo za dobru sreću, ili da otjeraju lošu sreću? I na kraju, jeste li se ikada zapitali zbog čega to tačno kucamo u drvo? 

Ljudi često kucaju u drvo kada izgovore neku rečenicu koja izaziva sudbinu. Uglavnom nesvjesno, kucnu u drvo kako bi bili sigurni da ništa neće krenuti po zlu. Odnosno, ako gledamo istorijsko značenje, kucnu u drvo kako bi otjerali zle duhove koji se u njemu nalaze. 

Prije dolaska hrišćanstva i islama mnoge paganske grupe i kulture, sve od naroda Irske pa do Indije obožavale su, ili smatrale idolima - stabla. Neki su ih koristili za proricanje sudbine, drugi su ih koristili u religijskim ritualima, a treći (poput drevnih Kelta) smatrali su da su stabla domovi drevnih bogova i duhova. 

Dok su prvi kucači u drvo još predmet rasprave, autori Stefan Behtel i Debora Aronson u svojim knjigama (The Good Luck Book i Luck: The Essential Guide) pronalaze vezu između ovih starih duhova u drveću i današnjeg kucanja u drvo. 

Jedna od mogućih verzija je steda su prvi pagani koji su naselili Evropu kucali u drvo (od kojeg su bile napravljene kuće) kako bi istjerali zle duhove iz drveta i spriječili ih da prisluškuju razgovore u domu. 

Druga verzija opet kaže da su neke paganske grupe obožavale ove duhove u drveću tako što bi za dobru sreću stavili obje ruke na drvo. Tokom vjekova ovaj je vjerski obred prerastao u kraći način obožavanja, to jest u brzinsko kucanje za sreću. 

Oko 1800. godine mnoge su dječje igre u sebi sadržale i čin kucanja u drvo, iako je sama ideja daleko starija. Čini se da su ove igre duboko usadile običaj u djecu, jer je do 1900. kucanje u drvo postalo široko prihvaćena tradicija Severne Amerike i Britanije, a kasnije i ostatka Evrope. 

U raznim kulturama postoje i razne varijante ovog običaja. Na primjer, u Španiji se dodirne drvo nakon nekog događaja koji bi mogao donijeti lošu sreću. Amerikanci i Britanci često zadrže ruku par sekundi na drvetu, a ponekad i samo pokucaju. 

U Rumuniji se vjeruje da se loše stvari mogu izjbeći kucanjem u drvo, u Bugarskoj se kuca u drvo kako bi se izbjegle loše vijesti, dok se u zemljama bivše Jugoslavije uglavnom kuca kako bi se nešto dobro potvrdilo, odnosno kako ne bi pošlo po zlu (“da kucnem u drvo” ili “da se ne urekne”).

B92