Najvažniji elementi rituala su sređivanje i uljepšavanje grobova (kićenje cvijećem i dr.), paljenje svijeća, priprema žita-koljiva, simbolično hranjenje duša, polivanje grobova vodom, vinom ili uljem i čitanje molitava za upokojene.

Pravoslavni vjernici na zadušnice idu u crkvu gdje se služi Liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito-koljivo. Posle službe se ide do grobova pokojnika. Tamo se pale svijeće, a sveštenik obavlja kratak obred, kadi i preliva vinom grobove. Prisutni pale svijeće za pokoj duša.

U slučaju da su srodnici sahranjeni daleko i da nije moguće otići na groblje, pomen se služi u crkvi. U sredinama gdje nije običaj da se zove sveštenik ovaj obred, ili nešto slično njemu, vrši neko od članova porodice.

Važno je da se svi grobovi bližnjih poliju vinom i okade tamjanom. Ranije su ove poslove obavljali isključivo stariji muškarci, a danas to rade i žene, negdje i mlađi članovi porodice. Hrana i piće stavljaju se pored groba poslednjeg umrlog člana porodice. Od pića se na groblje obično nose voda, rakija, sokovi, kafa i crno vino, kojim se prelivaju grobovi. Nakon obreda svi prisutni se posluže hranom i pićem za pokoj duše.

Običaj je da se na zadušnice dijeli milostinja. Kako na grobljima tada ima najviše prosjaka, treba svakom udijeliti po neki prilog, jer se vjeruje da je bolje da čovek pođe sa blagoslovom nego da ga prosjaci proklinju iza leđa.

U nekim krajevima Šumadije postoji vjerovanje da je najsevapnije izaći na groblje kada su Miholjske zadušnice. U naseljima južnog Banata, u tzv. herskim selima, Miholjske zadušnice se obilježavaju na sam Miholjdan.

Običaj je da se tog dana izbjegavaju svi poslovi, naročito u polju, ali i u kući.

Pojmovnik.rs