Neko se plaši pauka i zmija, neko broja 13, a lupanje srca, preznojavanje, drhtavicu, osjećaj panike i preplašenosti, i nemogućnost racionalnog razmišljanja u trenutku mogu da izazovu i zatvoreni prostor, samoća, voda, mrak, papir, igle, visina, grmljavina...

Procjenjuje se da čovjek u prosjeku ima desetak fobija koje nisu kod svih jednako izražene. Neke, donekle, mogu da se objasne racionalnim razlozima. Recimo, strah od mraka može da se javi zbog mogućnosti da se u tami kriju brojne opasnosti. Zmije nekome ulivaju strah, jer se boji povređivanja.

Kao jednu od najiracionalnijih fobija, pored straha od brkova ili sopstvenog pupka, italijanski dnevni list "Korijere dela sera", navodi hromofobiju, odnosno strah od boja. Zbog čega se ona javlja, stručnjaci još ne mogu da objasne, ali je izvjesno da crvena koju mnogi povezuju sa ljubavlju, plava boja mira i spokoja ili zelena koja je simbol sreće i zdravlja, kod određenog broja ljudi izazivaju osjećaj panike i straha.

Boje su često spojene sa emocijama, što potvrđuju i izrazi kao što su "pobijeliti od straha", "biti zelen od zavisti", ili "pocrveniti od bijesa".

Oni koji osjećaju strah od boja, međutim, ne moraju da budu negativno raspoloženi prema cijelom vidljivom spektru. Neko može da osjeća paniku kada vidi samo žutu, bijelu, crvenu, ili zelenu boju.

Boje mogu dobro da iskomplikuju život osobama koje ih ne doživljavaju prijateljski. U slučaju hromofobije bjekstvo od onoga što izaziva strah je gotovo nemoguće, a nisu u mnogo lakšoj poziciji ni ljudi koji se boje samo jedne određene nijanse.

Razlozi hromofobije, zasad, nisu dovoljno jasni. Moguće je da se kod nekih to dešava zbog trauma u djetinjstvu, koje se povezuju sa određenim bojama. Paničnu reakciju u ozbiljnijim slučajevima može da izazove i samo pominjanje određene boje.

Recimo, smatra se da se ksantofobija, ili strah od žute boje, javlja nesvjesno kod nekih ljudi kao zaštitini mehanizam. Na nekom mjestu u prošlosti žuta boja, ili samo riječ žuta, dovedena je u vezu sa nekom emocionalnom traumom.

Fobija može da se ispolji na razne načine. Najčešće je to drhtanje, znojenje, ubrzan rad srca, povišen krvni pritisak, crvenilo lica i malaksalost. Neko je u strahu stalno, a neko samo u direktnom dodiru sa žutom bojom.

Drugi razlozi paničnog straha od boja, po mišljenju psihoterapeuta Rite Santoz, mogu da nastanu i zbog genetske predispozicije ili niza komplikovanih i do sada nepoznatih faktora.

- Fobije, srećom, mogu u velikom broju slučajeva da se liječe, a među njima su i strahovi od boja - objasnila je ona za američki "Gardijan". - Čak i ako ne dođe do potpune eliminacije bojazni, stručnjaci raznim tehnikama i terapijama znaju makar da primire simptome. Najvažnije je da osobe koje imaju fobije smanje izloženost stresu i da vode zdrav život. Povišen pritisak i loše navike koje utiču na zdravlje, u određenom procentu mogu da isprovociraju nastanak ili da produže trajanje anksioznih stanja.

Pomoć ljekara bi, naglasila je Santozova, trebalo prvenstveno da se bazira na kognitivno-bihevioralnoj terapiji. U okviru nje bi, između ostalog, pacijenti mogli da nauče kako da savladaju osjećaj straha i panike, a da mu ne podlegnu. Dobre rezultate mogu da daju hipnoterapija, kao i postepeno izlaganje pacijenta boji koja ga plaši.

Među poznatim ličnostima hromofobiju ima glumac, pisac i režiser Vudi Alen, a američki glumac Bili Bob Torton se plaši samo jarkih boja.

Izvor: Novosti