Ogromno vodeno prostranstvo, sela u kojima je vrijeme stalo, utvrđenja, manastiri, bogata flora i fauna – sve je to riznica po imenu Skadarsko jezero. 

Riznica trajanja i bogatog nasljeđa. Ovo jezero prostrano na oko 400 kvadratnih kilometara je po mnogo čemu jedinstveno. Dvije države su ga prigrlile: Crna Gora i Albanija. Naizgled, o njemu se sve zna. Ali, nije tako. Uvijek će neko od lađara, koji pojedinačno ili sa turistima krstare brodovima i čamcima, ispričati ponešto čega nema u udžbenicima, u luksuznim publikacijama, konačno čega nema ni na internetu. 

- Ma, kakav internet – odmahuje rukom Vojo Perović iz Podgorice.- Tijesne su i bilo koje novine da bi se ispričalo sve što jezero vjekovima nosi sa sobom, nudeći opstanak ljudima, pticama, ribama... O jezeru ćete najbolje saznati ako ste na njegovim obalama ili na njegovim talasima. 

Dok omanja barka nepogrješivo sječe prljavosivu vodu jezera, društvo nam pravi veliki broj ptica i bujna močvarna vegetacija. Skadarsko jezero je utočište za oko 280 vrsta ptica, ali je raznovrstan i životinjski svijet. Kad se umorite od krstarenja, domaćini će vam predložiti da se, uz specijalitete i dobra vina, osvježite u restoranu „Jezero“. Ono što će vam tamo sigurno ponuditi su ribe koje žive u jezeru, a koje su delikates ovog podneblja: krapa i ukljeva.

Na obalama jezera nekada je bilo šezdesetak manastira, crkava, utvrđenja. Od nekih su ostale samo ruševine, drugi i dalje traju, pokazujući da je baš ovdje nekada bilo srce stare crnogorske države. Čak i tako ruinirani, manastiri i utvrđenja svjedoče o snažnoj duhovnosti u Crnoj Gori od 11. vijeka do danas. Kad se pomenu utvrđenja, u prvi plan izbija čuveni Lesendro koji je 1843. godine podigao Petar Drugi Petrović Njegoš. Kad su utvrđenje zauzeli Turci, Njegoš je više puta pokušao da ga povrati, tako da je kod Crnogoraca ostala izreka: „Izgore ka’ vladika za Lesendrom“. 

Po zlu je ovdje bilo poznato i utvrđenje Grmožur koje je u vrijeme knjaza Nikole pretvoreno u zatvor iz kojeg je bilo gotovo nemoguće pobjeći. Grmožur je poznat i kao „crnogorski Alkatraz“, ali i kao ostrvo zmija. Oronule zidine nekadašnjeg zatvora sada nastanjuju galebovi, čaplje, kormorani. 

Drevne prijestonice, stara državna i crkvena središta, izvori duhovnosti i temelji onih koji su vladali ovim podnebljem je ono po čemu se, između ostalog, pamti priobalje Skadarskog jezera. Na brdu iznad Rijeke Crnojevića, na Obodu, ostao je trag od prvog štampanog slova na slovenskom jugu. Prelijepa je i vijugava i Rijeka Crnojevića. Tu je i Žabljak Crnojevića, srednjovjekovni grad, utvrđenje blizu ušća Morače u jezero. Jedno vrijeme je bio i prijestonica države. 

Ne može se priča o jezeru ispričati ni za jedan dan, ni u jednom novinskom tekstu. Jer, reći će pjesnici, priča je dublja i prostranija od samog jezera. Kad ovdje doputujete, stičete utisak da ste u jednoj prostranoj kući, u postojbini stoljetnih manastira, utvrđenja, ribarskih sela, živih slika. 

Prečista Krajinska, Vranjina, Starčevo, Beška, Moračnik... Zadužbine, manastiri, crkve su najvjerniji hroničari jezera koje je i najveći Nacionalni park u Crnoj Gori. Osnovan je 1968. godine da bi se očuvala i zaštitila njegova prelijepa okolina. Manastir Sv. Nikola podignut je 1233. godine na istočnoj padini poluostrva Vranjina. Više puta je stradao u turskim napadima, ali ga je 1882. godine obnovio knjaz Nikola. Strahujući da neće udomiti svoje mnogobrojne kćerke, knjaz je odlučio da se na Vranjini preuredi crkva i sagrade kula i konak u kome su trebale da budu smještene princeze. Tako je, usred jezera i vazduha punog vlage i komaraca, renovirana ova svetinja. 

Njegovim ćerkama sudbina je, ipak, bila drugačija: Zorka se udala u Srbiji, Milica i Stana su izabrale velike knezove Romanove, Ana je utočište našla na njemačkom dvoru, Jelena je postala ređina, kraljica Italije, dok su Ksenija i Vjera do kraja života ostale neudate i bile su sa roditeljima u Francuskoj, pošto je knjaz prognan iz Crne Gore.

Hroničari su zabilježili da se početak priče o Rijeci Crnojevića vezuje za vladara Zete, Ivana Crnojevića. Očuvani su ostaci istorijskih građevina iz njegovog vremena, poput podrumske prostorije jedne davno porušene zgrade. Turistički vodiči će vam objasniti da se ta zgrada dovodi u vezu sa radom Obodske štamparije u kojoj je 1494. godine štampana prva ćirilična knjiga „Oktoih prvoglasnik“. Hroničari takođe bilježe da je na ovom području otvorena i prva apoteka u Crnoj Gori, kao i prva radionica oružja. U fabrici „Marica“ se početkom 20. vijeka proizvodio sedef – biser od ribljih krljušti. Na ulazu u mjesto je kameni most, poznat i kao „Danilov most“ jer ga je 1853. godine podigao knjaz Danilo. 

Vodeći trgovački centar i velika crnogorska luka je bila Rijeka Crnojevića tokom 19. i početkom 20. vijeka. Na čuvenom pazaru se prodavala roba iz svih krajeva Crne Gore, a ostalo je zapisano da su italijanski trgovci zlatom plaćali suvu ukljevu. Bila je toliko ukusna i unikatna da su je Italijani redovno tražili za svoje trpeze. 

U smiraj dana, kad se sve stiša i kad sve odlazi na počinak, na svoju već poveću nisku prelijepih priča Skadarsko jezero uvijek doda po jednu novu. 

I, tako, već vjekovima. 

STJECIŠTE PTICA 

Često je pitanje otkuda na Skadarskom jezeru toliko vrsta ptica? Stručnjaci tvrde da je ovaj eko-sistem relativno očuvan, a tu su i ekološke i biogeografske specifičnosti. Nauka je dokazala da su u ukupnoj fauni ptica, 73 vrste gnijezdarice-selice, a 90 vrsta povremeno dolazi na jezero. 

Izvor: Novosti

Foto: Flickr.com/sebastian anthony; darii; iconauta;