Ako želite najbolje svom djetetu, prestanite da budete „helikopter“ koji stalno patrolira nad njegovim životom.

"Djeca iz brakova u kojima su roditelji posvećeni jedni drugom žive zdravije od onih čije majke su strast i želje usmjerile na djecu, a ne na muža", smatra David Kod, dugogodišnji porodični terapeut i kolumnista časopisa „Wall Street Journal“.

Djeca će biti srećna, ako ste i vi zadovoljni životom. Interakcija roditelja i djece je važan dio odnosa

Spretna, snalažljiva, uspješna djeca ne trče po cijeli dan na časove francuskog, violine, klavira, karatea… David Kod, autor svjetskog bestselera knjige „Odgojite srećnu djecu, mislite na brak“ kaže da je današnji mit broj jedan u vezi roditeljstva „što više pažnje djeca imaju, to će biti kasnije bolja“. Smatra i da je „navalentno roditeljstvo“ bolest modernog doba.

Prezaštićenost šteti razvoju djeteta. Kada je roditelj skoncentrisan samo na dijete, žrtvuje svoju sreću i ugrožava sopstveno postojanje. Ako je vrijeme tokom dana posvećeno samo najmlađima, šta će jesti, kada će jesti, kada će se i s kim igrati…, to nije dobar model ponašanja.

"Roditelj je i ljudsko biće sa svojim potrebama, a ne samo reproduktivnom misijom" − kaže Kod.

Ne trošite enegriju na neprestani nadzor djece

On čak ide korak dalje u svom objašnjavanju, pa kaže da je pretjerani nadzor djece „uzaludno trošenje energije“, a smatra da je najveći dar koji možete dati djetetu - da vi imate srećan i uzoran brak. To, vjeruje, stvara suštinski ispravnu sliku o svijetu i životu.

Ali, šta ako je dijete samo po sebi zahtjevno i traži vašu pažnju? Kod vjeruje da mnoge brige koje roditelji imaju oko djece su u stvari više usmjerene na njihovu anksioznost i brak.

Često mislimo da samo nemamo dovoljno vremena za svoje supružnike. Ali, kada se dvoje rastane, jedan roditelj obično postane blizak djetetu što znači da vremena ima, samo je pogrešno usmjereno. U takvim situacijama roditelj nikako ne smije svoje dijete da tretira kao prijatelja i da očekuje da on to radi isto.

U takvim odnosima teže je poštovati i postaviti granicu koja mora da postoji da bi se oblikovao dječiji karakter. Ako mu stalno povlađujete i ono uvijek istjera po svome, činite mu „medvjeđu uslugu“. Ljudi u kasnijem životu mu to neće trpjeti.

S druge strane, roditelji koji otvoreno kažu da ulažu sebe i odnos sa partnerom, odbijaju povremeno dječije zahtjeve, izloženi su javnoj sramoti.

"Kada roditelji otvoreno kažu da se strasno i žarko vole, čak više nego što vole svoju djecu to je skandal, a u stvari je normalna stvar. Bilo bi divno kada bi svi razumjeli i znali da djeca iz brakova u kojima su roditelji posvećeni jedni drugom žive zdravije od onih čije majke su strast i želje usmejrile na djecu, a ne na muža" − objašnjava Kod napominjući da ovakav pristup ne znači drugu krajnost odnosno zanemarivanje najmlađih ukućana.

 (Izvor:mojezdravlje.ba)