Bloku je nedostajalo ljubavi
Podgorica, pogled na Bulevar Džordža Vašingtona u pravcu juga - sa Malog brda

Potencijal za uvođenje novog morfološkog elementa - trga - na prostoru između Moskovske ulice i Bloka V

Bloku je nedostajalo ljubavi

Bloku su u prvom redu nedostajali centralni sadržaji - prostor između zgrada je bio i ostao nedefinisan - a nedostajala mu je i široka pristupna saobraćajnica, u rangu bulevara.

Potencijal za uvođenje novog morfološkog elementa - trga - na prostoru između Moskovske ulice i Bloka V - nesumnjivo je postojao - a postojali su i uslovi

Svaki kultivirani pejzaž, bilo urbani ili ne, proizvod je dominantnog društvenog ustroja i njemu inherentnog načina proizvodnje prostora, naša neposredna okolina u cijelosti predstavlja primjer složenih odnosa objekta i socijalnih praksi. Iva Marčetić, "Ne trebamo obnavljati, nego (drugačije) proizvoditi", Zarez 348, decembar 2012.

Da me neko pitao, krajem osamdesetih, u ona davna, a samim tim i neuporedivo zabavnija vremena od današnjih - što će se desiti sa titogradskom, tj. prekomoračkom Malom pijacom - kao iz topa bih odgovorio da će biti izbrisana sa lica zemlje - kad-tad - i to iz razloga što će Ulica Vasa Raičkovića - kad-tad - biti produžena u smjeru zapada, tj. ka Bloku V.

Dakle - i bio bih - i ne bih bio u pravu.

Bilo je nečega čudesnog u Ulici Vasa Raičkovića, tada - postojalo je nešto što je neminovno, svom silinom vuklo tu prokletu ulicu dalje ka zapadu, u svijetlu budućnost - i to tačno preko mrske mi Male pijace - pogotovo u smiraj žarkih ljetnjih dana.

Ta ulica je toliko bila zaljubljena u žeženo zlato Sunca na smiraju - da je to bilo nemoguće ne osjetiti.

Bio sam mlad i naivan, naravno - i nisam bio u stanju da sagledam društveno-političku stvarnost u potpunosti - što je nužan preduslov za formiranje bilo kakvih vizija budućnosti - pa tako i po pitanju urbanizacije.

Teško mi je padalo, tada, konkretno, to što moj omiljeni blok nije bio povezan sa gradom na način koji bi dolikovao jednoj takvoj urbanoj cjelini - prvoj i, uvijek treba naglasiti - jedinoj stambenoj cjelini te vrste u Crnoj Gori - i biće da ta moja teška rana nije zacijelila ni do današnjih dana.

A polagao sam iskrene nade u produžetak Ulice Vasa Raičkovića - i to iz vrlo jednostavnog razloga što alternativa za povezivanje Bloka V sa gradom zapravo nije ni postojala - kao što ne postoji ni danas.

Drugovi su izgradnjom Bloka V ispjevali predivnu pjesmu u slavu glavnog grada Crne Gore - ispostaviće se u sam suton svoje višedecenijske vladavine - riječ je, dakle, o labudovoj pjesmi - ali nisu uspjeli da tu pjesmu podignu na nivo svijetle tekovine, odnosno urbanističko-arhitektonskog standarda koji bi svojim kvalitetom i utemeljenošću obavezivao naredne generacije.

Bloku su u prvom redu nedostajali centralni sadržaji - prostor između zgrada je bio i ostao nedefinisan - a nedostajala mu je i široka pristupna saobraćajnica, u rangu bulevara - kojom bi pjesma bila zaokružena za sva vremena.

Bloku je nedostajalo ljubavi - ako se razumijemo.

Dakle, drugovi su imali predivnu melodiju, koja je vukla na Jazz - All That Jazz - imali su i sasvim pristojan tekst (kontekst), nadam se da se slažemo oko toga - ali je puklo negdje na nivou aranžmana, tj. produkcije.

(Izvor:Vijesti)