Džajls Milton je u svojoj knjizi “When Hitler Took Cocaine and Lenin Lost His Brain” - o nepoznatim istorijskim činjenicama - objavio priču o muškarcu koji je preživio čak dvije nuklearne eksplozije.

Tsutomu Jamagči je putovao javim prevozom u Hirošimi kad je čuo zujeći zvuk motora aviona na nebu. Nije mnogo razmišljao o tome, jer je ionako bilo ratno doba, pa su avioni non-stop prelijetali iznad grada. Nije mu bilo ni na kraj pameti da je taj motor pripadao američkom bombarderu Enola Gej, koji je nekoliko sekundi posle ispustio nuklearnu bombu od 13 kilotona urana na grad. 

Kad se avion približio meti u 8:15 sati ujutro, 6. avgusta 1945. godine, Jamaguči je upravo izašao iz tramvaja. Pogledao je u nebo i vidio bombarder kako leti iznad. Takođe je vidio dva mala padobrana. I zatim, bez ikakvog upozorenja, svijet je stao. 

"Pojavio se ogroman bljesak na nebu i jednostavno sam odletio." pričao je kasnije. 

Miesto eksplozije bilo je manje od tri kilometra udaljeno od miesta na kom je stajao, a detonacija se dogodila 600 metara iznad Hirošime. 

Kad je Jamaguči podigao pogled, vidio je mješavinu vatre i dima u obliku pečurke kako se uzdiže visoko iznad zemlje. Od jačine eksplozije su mu popucali bubne opne, a bljesak mu je prouzrokovao privremeno sljepilo. 

Eksplozija je bila toliko jaka da je zadobio teške opekotine po lijevoj strani tijela. A kad se konačno vratio k svijesti, došunjao se do jednog skloništa i pokušao je da shvati šta se upravo dogodilo. Srećom, susreo je trojicu kolega koji su takođe preživjeli. Svi su bili mladi inženjeri koji su imali tu nesreću da su na dan eksplozije poslati u Hirošimu.

Proveli su noć zajedno u skloništu od vazdušnih napada, pa su se sledeće jutro probili kroz more tijela i ruševina do najbliže željezničke stanice koja je radila i krenuli nazad, kući - u 320 km udaljen Nagasaki. 

Jamagučiju je bio jako loše pa je otišao na previjanje rana čim je došao kući. Ali 9. avgusta, nakon samo dva dana oporavka, osjećao se dovoljno dobro da se vrati na posao.

Drugi udarac 

Njegov šef i kolege uznevjereno su slušali opise iz Hirošime i nisu vjerovali svojim ušima, pitajući ga kako je moguće da jedna bomba uništi čitav grad. U trenutku kad mu je to pitanje postavio šef, tačnije u 11:02 sati prije podne, pojavio se jaki bijeli bljesak koji je ispunio čitavu sobu. Jamagučijeva izrazito osjetljiva koža još jednom je bila izložena vrućini kad je bačen na pod. 

"Pomislio sam da me onaj oblak pečurke pratio iz Hirošime", izjavio je kasnije. 

Američke vazduhoplovne snage ispustile su drugu nuklearnu bombu – Fat Man - koja je bila mnogo veći uređaj od onog u Hirošimi, kada je čak 25 kilotona plutonijuma eksplodiralo u dolini u kojoj je smješten Nagasaki. 

Razaranje je ovaj put bilo ograničenije, ali intenzivnije od onog u Hirošimi. Poginulo je oko 74.000 ljudi, a sličan broj ljudi je teško ranjen. 

Jamaguči, njegova supruga i njihova beba uspjeli su da prežive i proveli su većinu sledeće nedelje u skloništu u blizini ruševina koje su ostale na mjestu njihovog nekadašnjeg doma.

Pet dana posle, čuli su da se car Hirohito predao. 

Jamagučijevo preživljavanje obije eksplozije je čudesan događaj, a naknadno se saznalo da je on bio jedan od 160 osoba koje su preživjele obije bombe. 

Eksplozije su na njemu ostavile tragove - psihičke i fizičke. Nije više čuo na lijevo uvo, privremeno je ostao bez kose, a njegova ćerka će se kasnije prisjetiti da je bio sav u zavojima do njene 12. godine. 

Jamaguči je postao javni protivnik nukleranog oružja, sve do duboke starosti, kad je počeo da osjeća zdravstvene probleme zbog dugotrajne izloženosti radijaciji. 

Njegova supruga je oboljela od karcinoma jetre i bubrega 2008. i umrla je ubrzo nakon toga, a Jamaguči je razvio akutnu leukemiju i umro 2010, u 93. godini, piše Dejli Bist.

EXPRESS.HR