Oni se osjećaju mlado i poletno bez obzira na to što godine neumitno prolaze... 

Ipak, ako zanemarimo egzaktne podsjetnike, zažmurimo pred godinom rođenja, ne brojimo bore i sijede vlasi, ne razmišljamo o tome da su nam školski drugovi odavno postali roditelji, postoji još simptoma koji pokazuju da polako starimo. Pa tako, kada neke od stvari sa ovog "spiska" počnu da nam smetaju, vrijeme je da priznamo - više nismo mladi! 

* Čudimo se kako to da nas više raduje večera kod kuće, uz televiziju i knjigu, nego izlazak u provod. Do juče smo stalno tražili razlog da izađemo, slavimo, a danas smišljamo razna opravdanja da veče provedemo ušuškani u toplu postelju. 

* Izlazimo sa društvom uz uslov da mora da bude vikend, kako bismo se poslije naspavali, jer više nismo u stanju da "preživimo" obaveze na poslu posle neprospavane noći. 

* Biramo mjesta u kojima muzika nije glasna, jer ne možemo da se nadvikujemo sa prijateljima. Kafići, kafane i pabovi u kojima smo "ostavili dane i godine", odjednom su nam previše bučni i zagušljivi. 

* Sve manje pjesama i muzičara prepoznajemo kada izađemo na popularna mjesta u gradu, gdje se uglavnom skupljaju "klinci" koji odlično znaju sav repertoar. 

* Gdje god da krenemo, važnije nam je da smo toplo i komotno obučeni, dok je moda u drugom planu. Posmatramo mlade i pitamo se kako im nije hladno u tankim jaknama, kratkim suknjama, raskopčanim džemperima... Jedva se prisjećamo da smo i mi nekada tako izlazili u zimskim danima, a sada se tresemo kao prut u bundama, debelim jaknama, obmotane u šal. 

* Tinejdžeri u gradskom prevozu nam smetaju, jer su bučni i iritantni. Ne razumijemo njihov smisao za humor, nervira nas kako se "klibere" i ponašaju. 

* Kada vidimo da se momak i djevojka ljube na javnom mjestu, prevrćemo očima pitajući se kako ih nije sramota, zaboravljajući da mladi na krilima prvih ljubavi ne primjećuju nikoga sem osobe u koju su zaljubljeni. 

* Uhvatimo sebe kako sve češće "džangrizamo" zbog vremenskih uslova, a do skoro nismo ni pratili prognozu niti je ona mogla da nam izmijeni planove. 

* Sve manje osjećamo dužnost da starijima ustupamo mjesto u prevozu, jer mislimo na to kako i nas bole leđa i noge. 

* Druženje sa prijateljima sve češće počinje i završava se razgovorom o zdravstvenim problemima (koga šta boli, ko ide kod fizijatra, koji prirodni lijekovi su najbolji). 

* Prijatelji nas opominju da nam je uzrečica postala "U moje vrijeme nije bilo tako..." 

* Pitamo se kako je moguće da je neko tako mlad došao do čelne pozicije, a juče se "ispilio". 

* Više nam nije važno samo da negdje otputujemo, već i pod kojim uslovima. Do prije neku godinu smo mogli da ljetujemo u kamp-prikolici i super se provedemo sa društvom, a danas tražimo što komforniji hotel, više obroka, a manje prijatelja. Putujemo najčešće udvoje, avionom, jer više ne možemo da se klackamo autobusom. 

Novosti