Žene, od početka 19. vijeka, se suočavaju sa nestašicom džepova na njihovoj odjeći. Kako bi naglasili estetiku iznad praktičnosti, stvari su se odlagale u torbu, odakle potiču ručne torbe, ali nisu imale prostora praktično nizašta. Naravno, neke žene su se borile da zadrže svoje džepove i velike torbe, među kojima starije žene i žene radničke klase. 
U kasnom 19. vijeku, kada se torbe ponovno smatraju modernim, svjesno je odlučeno da se manje torbe smatraju elegantnim, umjesto da se velike vrate u modu. 

Ipak, početkom i sredinom 20. vijeka, žene su počele nositi pantalone, koje su originalno smatrane muškim, ali su izmijenjene kako bi se prilagodile ženskom tijelu. Veliki džepovi koji su smatrani muževnim, pa su smanjeni ili čak uklonjeni u potpunosti sa odjeće. 

Ženske pantalone su prošle kroz niz varijacija dok ih nije popularizovala Koko Šanel. Pantalone bez džepova ili sa nefunkcionalnim džepovima su se zadržale sve dok feministički pokret nije prošao kroz naciju. 

Pantalone dizajnirane za žene su osmišljene sa namjerom da prate oblik tijela, obline, i naravno, kao što su neki teoretisali, da pomognu dizajnerima da prodaju torbe. Dizajneri smatraju da kruškolike obline ne mogu biti dovoljno zavodljive ako ih prekrivaju veliki džepovi. 

 I, iz nekog ekonomskog razloga, uklanjanje džepova sa pantalona može dovesti do uštede na potrepštinama, materijalima i vremenu.  

Radiosarajevo.ba