"Ta manifestacija o samostalnosti Bosne i Hercegovine ima značaj kod 66 posto građana Bosne i Hercegovine. Dakle, to je po svim međunarodnim standardima, ne respektabilan, nego izuzetno respektabilan broj i mnogo veći od onih koji to pokazuju u posljednje vrijeme u međunarodnim okvirima i standardima ili čak po nekim prosjecima onih koji se događaju", naveo je Pušina.

Govoreći o značaju referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine, Pušina je naglasio ono što smatra posebno važnim, a vezano za njegovo održavanje. 

"Stalno se zaboravlja uticaj srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koji je takođe, velikom većinom glasao za samostalnost Bosne i Hercegovine. Najčešće se potenciraju Hrvati i Bošnjaci. Međutim i Bošnjaci i Hrvati, da su sami glasali na referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine bez značajnog dijela Srba, Bosna i Hercegovina ne bi bila samostalna država. I to se mora naglasiti", poručio je Pušina.  

U tom kontekstu, istakao je, posebno se mora spominjati ime gospodina Bogića Bogićevića člana Predsjedništva SFRJ koji je, cijeni Pušina, "praktično promijenio tok istorije na ovim prostorima".

"Kao član Predsjedništva SFRJ, njegovo 'ne' dalo je legitimitet odbrani Bosne i Hercegovine i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine i zahtjev da Bosna i Hercegovina aplicira za pomoć međunarodnih snaga u spriječavanju agresije na nju. Drugačijim stavom Bogića Bogićevića sve bi se okarakterisalo kao unutrašnja stvar u bivšoj Jugoslaviji i tada bi Jugoslovenska armija, tada još uvijek JNA, imala legitimno pravo intervencija na prostoru bivše Jugoslavije. To bi se tako tretiralo i to bi olakšalo međunarodnoj zajednici da pusti da se događa u BiH intervencija JNA. Sve ono što bi se u takvom kontekstu događalo, bilo bi unutrašnja stvar", navodi Pušina. 

Srbi i referendum

Bogić Bogićević je, prema njegovim riječima, jedna od istorijskih ličnosti, čovjek kojem se mora odati veliko priznanje.

"Mislim da čak i njegova izjava, njegovo ponašanje, padaju u zaborav i nisu dovoljno manifestovane i obrađene na način na koji Bosna i Hercegovina, a samim tim i gospodin Bogićević, to zaslužuju. Naravno, on je samo jedan od onih koji su iz srpskog naroda. Međutim, tu su bili i  članovi Predsjedništva BiH u tom periodu, kao što su Tatjana Ljuić Mijatović i Miro Lazović, predsjednik Skupštine RBiH, u toj funkciji takođe su dali legitimitet Bosni i Hercegovini. Stoga, ne treba zaboravljati ljude iz drugih naroda i njihove doprinose, ne samo Bošnjaka nego i svih drugih. Tako imamo i iz hrvatskog naroda Stjepana Kljuića i drugih, koji su svojim radom u Predsjedništvu BiH davali puni legitimitet Bosne i Hercegovine u međunarodnim okvirima", istakao je Pušina. 

Naglašava da informacije koje se plasiraju u javnosti da 33 posto Srba nije glasalo na referendumu za nezavisnost Bosne i Hercegovine apsolutno nisu tačne, jer ukupno je u Bosni i Hercegovini, prema popisu iz 1991, bilo oko 33 posto Srba.

"Dakle, ukupan broj u odnosu na broj stanovnika u Bosni i Hercegovini bilo je oko 33 posto Srba. Tako da bez Srba Bosna i Hercegovina, samim glasanjem ljudi - glasača iz hrvatskog i bošnjačkog naroda, ne bila dovoljna podrška da dobijemo tih 66 posto i da dobijemo međunarodni legitimitet i budemo primljeni u UN. Mi smo apsolutno legitimno imali referendum i legitimne rezultate koji se moraju eksploatisati na najbolji mogući način. Ako hoćete, možete povući paralelu između tog referenduma i današnjeg popisa stanovništva u BiH. Zar nije indikativno, da se kriju podaci tog referenduma tih više od 66 posto i da se danas kriju dvije godine podaci o popisu stanovništva u BiH", ističe Pušina.

Mnoge zemlje, naglašava, koje imaju najmanje milijardu stanovnika ili preko milijardu stanovnika završavaju popise stanovništva za dan, dva ili pet, a Bosna i Hercegovina, koja ima između 3,5 i četiri miliona, ne može to za dvije i po godine.

"Dakle, indikativno je to šta se događa na ovim prostorima. Pitanje je da li je to nastavak one vojne agresije, samo sada mirnim putem ili sredstvima subverzivne djelatnosti i obavještajnih aktivnosti ili nekim drugim sredstvima, ekonomskim, pa ako hoćete i političkim pritiskom", cijeni Pušina.

Dejtonski sporazum je donio stanje ni rata ni mira

On je dao i mišljenje na pitanje da li višegodišnje prijetnje o referendumu za otcjepljenje koje dolaze iz Republike Srpske mogu u Bosni i Hercegovini proizvesti nove sukobe.

"Na ovim prostorima ništa nije nemoguće. Svi smo to govorili i odlaskom Tita, da smo dobivali informacije da će desetak godina poslije njegove smrti na ovim prostorima se događati ratna dešavanja, da će teći krv do koljena. Mnogi su bili skeptici. Mnogi su rekli da je to nemoguće na ovim prostorima ili su čak išla i ona pitanja: ko će ratovati - ko s kim, ko protiv koga. Sve su to bila pitanja koja su za običnog čovjeka i običnog građanina bila apsurdna. No, oni koji su radili na projekciji rata, na prostoru bivše Jugoslavije nisu zaustavili svoje apetite, nisu svoje aktivnosti zaustavili ni Dejtonskim sporazumom o kom takođe možemo jako puno toga govoriti, o njegovim dobrim i lošim stranama, o njegovom pozitivnom i njegovim negativnim konotacijama i događanjima na prostorima Bosne i Hercegovine", smatra Pušina.

Navodi da se upravo može reći da Dejtonski sporazum u svojoj suštini "nameće ovakvo stanje i da ne eksplicitno, ali da jako puno inklinira ka događanjima koja mogu prerasti iz nekog mirnog stanja u neko haotično stanje na ovim prostorima".

Dejtonski sporazum, cijeni Pušina, bukvalno rečeno, da se ne ulazi previše teoretske stavove, nije donio ni rat ni mir. On, smatra Pušina, nije ponudio ona rješenja koja su neophodna ili bolje rečeno, Dejtonski sporazum nije primjenjen u Bosni i Hercegovini. 

"On uopšte nije primjenjen. Prije svega, u početku je jako puno bilo uvijanja uopšte o njegovoj prisutnosti u BiH. Oni koji se danas najviše zalažu za Dejton bili su protiv njega skoro deset godina poslije Dejtonskog sporazuma. Kada su uspjeli da isprovociraju i međunarodnu zajednicu i da se u datom trenutku zaborave određeni aneksi Dejtonskog sporazuma, da se zaborave određeni stavovi i određeni članci Dejtonskog sporazuma onda su uzeli samo ono što je povoljno po jedan narod. Za ostale narode to nije primjenjivo. Zato danas imamo situaciju u BiH ovakvu kakvu imamo: potpuno neregulisanu na svim nivoima u ekonomskom, političkom, pravnom, pa ako hoćete i sudskom dijelu prožeto i uz sve one oblike vlasti izvršnu, sudsku i zakonodavnu zato što je Dejtonski sporazum postavio jako puno prostora za manipulaciju. Naravno, dva pravnika, tri mišljenja to je ovog momenta u BiH jako prisutno i to se jako puno koristi", smatra Pušina.

Oni koji to zloupotrebljavaju, cijeni, to na ovaj način znaju da međunarodna zajednica u principu nije jedinstvena po mnogim pitanjima, "pa ako hoćete i pitanju BiH". Naglašava da se "mi u BiH nalazimo u tom jednom procjepu iz kog moramo izaći uz pomoć međunarodne zajednice, ali i rekonstrukcijom svih pravnih akata u BiH počevši od Dejtonskog sporazuma". Jer, smatra, Dejtonski sporazum ako "želimo BiH mirnu budućnost mora doživjeti transformaciju, mora doživjeti izmjene, koje će BiH omogućiti ravnopravan status i u EU i u međunarodnoj zajednici, dakle UN-u".

Ideja velike Srbije nije mrtva

Pušina posebno naglašava da se "nije odustalo od ideja 90-ih na prostorima Balkana". 

"Ali mene čudi da mnogi i vaši sagovornici i ljudi sa kojima vi razgovarate uvijek nekako drže ručne kočnice kada se s njima razgovara, kada se obrazlaže to. Ako pratite posljednjih nekoliko godina izjave predsjednika Srbije Nikolića, premijera Vučića, ako ste slušali patrijarha Irineja, vidite u njima to, ako ih se analitički prati, ko ih čuje. Onim kojim prođu kroz uši ne pamti šta su rekli. Vi vidite da ideja velike Srbije nije mrtva, da je ona zaživjela, da ona živi, da ona želi da se plasira kroz BiH. To je prisutno i kroz priče o referendumu pod navodnim okriljem da je to legitimno pravo svakog naroda. Međutim u ovoj situaciji ono se ne može primjenjivati sa međunarodnog stajališta na način na koji to neko pokušava da plasira zato što je to integralni dio BiH i to je uvijek bio integralni dio BiH. Tu se ne mogu praviti paralele sa bilo kojom regijom, bilo kojom zemljom, pokrajinom...", cijeni Pušina. 

On naglašava da je BiH samostalna i priznata u međunarodnim granicama. Ne postoji mogućnost, navodi Pušina, "da pravimo bilo kakav komparativni pristup koji bi davao za pravo na referendum o eventualnom otcjepljenju".

"Ali, kada imate podršku, kada imate suport onda naravno da se od takvih ideja nećete jednostavno odvojiti, da ih nećete jednostavno zaboraviti i baciti u zaborav", poručuje Pušina.

Tako da BiH, stav je Pušine, u narednom periodu mora biti eksplicitnija i mora pokrenuti i to ofanzivno aktivnost u pristupu NATO paktu. To je, naglašava Pušina, ona šansa koja BiH garantuje mirnu budućnost.

"Uz sve, ipak, građanima BiH poruka je da budu spokojni. Bosne će uvijek biti", poručio je u intervjuu za Anadoliju Jusuf Pušina, bivši ministar unutrašnjih poslova RBiH i savjetnik predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.   

Pušina je bio i ambasador BiH u Republici Bugarskoj u periodu 2012./2013. godina i generalni konzul BiH u Republici Turskoj od 2004. do 2007. godine, kao i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, te prvi i dugogodišnji predsjednik Nogometnog saveza BiH.