Još malo pa će godina otkako Slavica Burmazović nije videla svoje troje djece. U emisiji na PRVA TV Slavica je ispričala kako se bori sa sistemom i sobom. Ispričala je sve o psihičkoj i fizičkoj torturi koju je prošla tokom deset godina braka. Ispričala je sve o životu pod njegovom "bodljikavom žicom". 

On joj je uskratio porodicu, posao, prijatelje i, na kraju, djecu... Država, porodica i prijatelji pitali su je "Zašto si dozvolila da budeš maltretirana". Sistem je ponovo zatajio. Njenu djecu mama već dugo ne grli. 

"Ako počnem da plačem, neću se zaustaviti", kaže. 

Slučaj je od strane Ministarstva inostranih poslova Srbije proglašen kidnapovanjem, odnosno otmicom. I to je zvanično. 

Ali, očaj majke koja je ostala bez djece i koja je u stalnom strahu za svoj život, nijedna istraga ne može da izliječi. Lomio ju je,  i psihički i fizički... 

Slavica Burmazović je hrabro i svjesno izašla u javnost sa pričom o porodičnom nasilju koje je kulminiralo otmicom djece i prijetnjama da će je "pojesti mrak" ako zucne. 

Pošto je godinama ćutala i trpela psihičku i fizičku torturu svog muža, dok su je najbliži vraćali u ruke čovjeku koji šuruje sa ljudima sa one strane zakona, Slavica je premotala svoj život deset godina unazad i glasno iznijela sve detalje života sa mužem koji joj je naneo najveću bol: "Bila sam njegov trofej. Tretirao me je kao stvar. Uskratio mi je posao, porodicu i prijatelje. Rekao je: moja si do smrti."

Slavica je ispričala kako ju je muž i otac njene djece godinama psihički zlostavljao, kakva je njegova veza sa sirijskim migrantima koji dolaze u Beograd, kako je jedno od djece, koje ima 10 godina, stupilo u kontakt sa srpskom ambasadom u Turskoj, kako majka krišom održava kontakt sa djecom (koja imaju 11, 10 i četiri godine) u pokušaju da ih spase i šta kažu državne institucije Srbije. 

Ona je ispričala da joj je zaprijećeno da će je „pojesti mrak“ ako nastavi svoju borbu i kako je otac djece prešao granični prelaz na aerodromu Nikola Tesla bez da mu je iko tražio saglasnost majke da djecu vodi u inostranstvo i kako se čovjek koji je oteo djecu, kako je slučaj zvanično okarakterisan, šeta po Beogradu uz poruku „Srbija je za mene igralište i niko mi ništa ne može“. 

Ovo je samo dio Slavičine priče koja se obratila svim institucijama sa molbom da joj pomognu oko otete djece i koja je sakupila hrabrost da sve ispriča u nadi da će joj javna priča pomoći. 

Prva.rs