Rođena sam Beograđanka, završila sam prava, dala pravosudni i radim kao advokat u jednoj advokatskoj kancelariji u samom centru prijestonice. Mnogo volim svoj posao, volim što sam samostalna, što zbog prirode posla moram da se sređujem, svaki dan da nosim štikle, skupa odijela i torbe. Doduše, plata mi omogućava da živim na visokoj nozi, a ja se ne bunim.
Poslije posla volim da sjednem u neki dobar kafić ili bar gdje izlaze gradske face, da “budem viđena”, da pijem najskuplji koktel. Onda odem kući, opustim se i spremam za novi radni dan. Vikendom gledam da se opustim u nekom spa centru daleko od Beograda, ili šopingujem u nekoj evropskoj prijestonici – ništa slađe. Samo da pobjegnem iz džungle zvane Beograd. Neko bi rekao “al’ ga živi, 200 na sat”, ali nije uvijek sve onako kako izgleda.
Postoji samo jedan problem u mom životu: sama sam. Nemam dečka, muža, ljubavnika, ništa. I tako već dvije godine – jer sam se posvetila karijeri i sebi.
E sad, nije da se povremeno ne nađem sa nekim, čak odemo i na večeru, dam ja udvaračima šansu, kako ne. Ali hej – pa oni su sve gori od goreg, ne znam kako da vam objasnim: potpuno su nesnađeni i smiješni. Pitate se zašto? Pa evo, da vam objasnim na konkretnom primjeru: vidimo se, on u pantalonama sa Buvljaka, košulji iz nekog neimenovanog butika i sav uglađen, kao vodi me na ručak ili večeru. Pitam ga gdje me vodi, on kao kavaljer insistira da ja biram. Okej, neće ti biti dobro, ali tvoj izbor.
Odvedem ga u svoj omiljeni restoran, njemu nije dobro kako vidi meni. Naručim biftek i omiljeno vino, on pije kisjelu vodu. Kao, glumi da mu nešto nije OK, a u stvari već znam da to ne može da plati. Prođe nekako ta večera, predložim da platimo popola, on kao i svaki balkanski mačo insistira da plati on. Mislim se – ko te šiša, kad si tvrdoglav. I onda ga pitam hoćemo li negdje dalje, na koktele, a on kao žuri, radi ujutru, nije mu dobro, ovo-ono, javiće se sutra. Ako i ode na koktele, glumi da je izgubio novčanik, kunem vam se to se jednom desilo. Mislim se – šta uopšte izlaziš na takva mjesta kad ne možeš da priuštiš?
E sad, bio jednom jedan koji je sve to mogao da plati. I zabavljali smo se godinu i po dana. Ja sam tek počela da radim, on je već bio uveliko “u biznisu”. Lijepo je išlo, pratio me je u svemu. Onda, poslije nepunih godinu dana veze, ostao je bez posla. Srbija. Odjednom nije imao ni za cigare. Ma ništa. Mislila sam, sposoban je, snaći će se, “uvaliće se” negdje, ipak je bio na dobroj poziciji u dobroj firmi. Nekako sam bila sigurna da će “moj mužjak” biti baš to. Kad ono, cvrc. Lezilebović je počeo cio dan da sjedi kod kuće, da se goji, da troši ušteđevinu, pa je gospodinu još smetalo što imam društveni život i što sam rijetko u stanu… Molim vas, pa šta treba - da sjedim i tovim se zajedno sa njim?
Onda nije imao kinte za odmor. Ljutio se što ja hoću sa drugaricama na Kubu. Mislim se, da si sposoban za pet i po mjeseci bi našao nešto. Ali ne, on je želio da ga ja izdržavam i po mogućnosti da sve po kući radim uz to. Lijepo se “uvalio”, ali samo u mislima. Završila sam tu vezu poslije skoro četiri mjeseca prenemaganja.
Poslije njega sam sretala par njih koji su željeli da se “šlepaju” uz mene. Odvratno. Mrzim te mamine i tatine sinove, štrebere, koji misle ako nađu ribu koja dobro zarađuje da su se dobro udali.
Sama sam stekla sve ovo. Da, imam dupleks u centru, ali njega ću da otplaćujem narednih 20 godina. Da, imam firmirane stvari, čizme, torbe, idem po spa-centrima… ali sve to SAMA PLAĆAM. Sama sam se potrudila za visok prosjek, dala sve ispite na vrijeme, položila pravosudni, pa izvinite, nisam to radila da bi neki lezilebović sve spiskao i živio na mojoj grbači. Zato ne volim muškarce koji nemaju pare. Ne mogu da mi pariraju. Zato jesam sama, ali nastaviću da pokušavam dok ne nađem nekoga ko je vrijedan mene, makar zarađivao pet puta manje, važno je da zna i da ima stila.
Djevojke – bolje budite same nego u nekvalitetnoj vezi i dajte sve od sebe da budete samostalne, vjerujte mi, nema ništa ljepše.
Srbijadanas
