Nova knjiga – studija, Željka Simića, u izdanju beogradske Prosvete, o pjesniku Matiji Bećkoviću. Arhaični stihovi putokaz su za razumijevanje modernog doba.
O Matiji Bećkoviću i njegovoj razuđenoj poeziji napisano je mnogo prikaza, eseja, studija i teorijskih članaka još od pojave njegove prve zbirke. Ovih dana beogradska "Prosveta" štampala je monografsku studiju Željka Simića "Matija - rovačka ontologija i post-postmodernizam".
U ovoj filozofskoj studiji Simić pokušava da dokaže aktuelnost Bećkovićevih stihova, da savremenom čitaocu ukaže da njegovi naoko arhaični stihovi mogu biti putokaz za razumevanje postmodernog doba, koje i nadalje izaziva nedoumice, čuđenje, pa i strah kod običnog čovjeka. U tom smislu autor u najprisniju vezu dovodi misaone učinke jednog od najvećih filozofa 20. vijeka Martina Hajdegera i ontološke aspekte rane Bećkovićeve poezije.
Ono što, prema kritičarima, predstavlja najznačajniju vrijednost Simićeve studije, jeste nepokolebljiv utisak da on dvojicu mislilaca nije veštački, zbog površnog efekta, doveo u srodničko područje, već je kroz temeljnu analizu njihovih tekstova dokazao da su obojica - svaki u svojoj formi "mišljenja i pjevanja" - naslućivali vrijeme potpune prevlasti tehnicizma nauštrb uspravne egzistencije čovjekovog bića. Simić opaža da se u samom jezgru rovačkih stihova nalazi upravo pitanje središta kao pitanje mjere, ili, preciznije, antičko pitanje mjere i umjerenosti.
(Izvor:Večernje Novosti)
