Jovanović je ubijen 27. maja 2004. godine kada je izlazio sa posla. Ubice, za koje je utvrđeno da ih je bilo više, ispalile su 16 hitaca.

U obrazloženju se navodi da se presuda zasniva na brojnim i kvalitetnim činjenicama koje potvrđuju da je Mandić počinio krivično djelo za koje je osuđen. Između ostalog, navodi se da je Mandić kupio mobilni telefon sa kojeg je pozivan broj prodavca „golfa 3“ koje su koristile ubice. Stavom ovog suda dokazano je da su na limenci koja je pronađena tri dana nakon ubistva Jovanovića Mandićevi tragovi, kao i na oružju koje je pronađeno u automobilu. Dodaje se da Mandić u noći kada je ubijen Jovanović, odnosno od 23 sata do ponoći nije razgovarao telefonom, kao ni da je bio na mjestima na koja je ukazivao u odbrani. Utvrđeno je i da se Mandić sat nakon ubistva Jovanovića nalazio na lokaciji gdje je kasnije pronađen „golf 3“ i limenka.

Da su žalbe na presudu neosnovane, Apelacioni sud potkrijepio je i činjenicama da je na dukserici Mandića, koja je izuzeta iz njegove kuće, „pronađena jedna, odnosno dvije barutne čestice i nekoliko čestica sa kombinacijom elemenata antimon bakar“.

Nalaz vještaka iz Visbadena pokazao je da se čestice poklapaju sa barutnim česticama u čaurama koje su, takođe, pronađene na mjestu ubistva. Dodaje se i da su alibi optuženog svojim iskazom u prethodnom postupku osporili svjedoci.