Njihova ljubav bila je jača od smrti.

Srbin Boško i Muslimanka Admira brutalno su ubijeni na sarajevskom Vrbanja mostu, a njihova zagrljena tijela su na tom mjestu ostala i nekoliko dana kasnije. Slika te tragedije obišla je svijet, a njihove ubice do danas nisu identifikovane.

Sarajevski Romeo i Julija, kako ih mediji u regionu najčešće nazivaju, simbol su zajedništva i suživota u glavnom gradu BiH, iako oni nemaju spomen obilježje. 

Upoznali su se na sarajevskoj Olimpijadi, a prijateljstvo je ubrzo preraslo u srednjoškolsku ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate. 

Njihovi roditelji podržavali su ovu ljubav. Zajedno su išli na ljetovanja, zimovanja i zabave - bili su nerazdvojni. Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost, a onda im je sudbina na mostu, koji je Sarajevo dijelio na dva dijela, zauvijek prekinula snove. 

Boško zbog Admire nije otišao iz Sarajeva, a iako su živjeli kilometrima daleko, viđali su se svakog dana. Godinu dana nakon početka rata u BiH odlučili su da napuste grad i potraže bolji život negdje gdje njihova ljubav neće biti osuđivana i gdje neće morati da hodaju pognute glave zbog imena i prezimena. 

Preko zajedničkog prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva te su 18. maja 1993. godine krenuli ka slobodi. Vjerujući da je na snazi primirje, nisu čekali noć nego su krenuli u 17 sati, ali su stigli samo do Vrbanja mosta gdje je prvi metak iz snajpera pogodio Boška, a potom i Admiru. 

Smrtno ranjena ona je dopuzala do mrtvog Boška, zagrlila ga i izdahnula. Njihova tijela su sedam dana ležala na istom mjestu jer su se nalazila na "ničijoj zemlji", a na kraju su ih izvukli pripadnici Vojske Republike Srpske i pokopali ih na groblju u Lukavici. 

Po završetku rata su Admirini roditelji tijela prebacili u Sarajevo gdje su sahranjeni jedno pored drugog na groblju Lav. 

Sarajevski portal Klix. ba podsjeća da je priču o Bošku i Admiri svijetu prenio američki reporter Kurt Šork preko Rojtersa, koji je javio da su im tadašnje vlasti s jedne i druge strane linije razgraničenja dozvolile da je pređu. 

"Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio", napisao je Šork.