Postoje studije koje su dokazale da ljudi koji su fizički aktivni, koji redovno treniraju i vode brigu o svom tijelu - žive duže, kaže Momir Golub, specijalista interne medicine u ZUSC "Euromedic" iz Banjaluke.

On je agenciji Anadoliji ispričao da je fizička aktivnost kroz evoluciju oblikovala ljudski organizam.

"Potreba za kretanjem je bila osnovna potreba zbog koje se ljudski organizam i razvijao. Jedini način kretanja je bio trčanje i hodanje. U zadnje vrijeme, u zadnjem vijeku je ta potreba prestala da postoji. Čovjekovo tijelo je naviklo na potrebu za fičkom aktivnošću, ali obzirom na savremeni način života više nema mogućnost ni potrebu da se ona oblikuje. Organizmu je potrebna i fizička aktivnost i trening i vježba da bi ispravno i dobro funkcionisao", rekao je Golub.

 Vježbanje od malih nogu

Prema njegovim riječima, djeca od tri do pet godina mogu početi sa svojom fizičkom aktivnošću. Oni imaju svoju urođenu potrebu za kretanjem, ali roditelji prave grešku i sputavaju djecu u tim potrebama.

"Njihovo tijelo treba i pokret i hod i padanje i hvatanje i skok. Nekad kao roditelji znamo da budemo previše brižni i da ih pazimo", kaže Golub i dodaje da uz mjere opreza treba omogućiti djeci da razvijaju koordinaciju, fleksibilnost i izdržljivost.

U malo starijem uzrastu, od pet do sedam godina  djeca su spremna da se ozbiljnije počnu baviti sportom, i to bazičnim sportovima kao što su atletika i plivanje.

"Tada su najsposobniji da ponavljaju nekakve motoričke radnje koje nauče. Ako djeca vježbaju u tom uzrastu, oni će dugoročno da razviju svoju izdržljivost, brzinu, preciznost, koordinaciju pokreta i druge motoričke osobine", istakao je Momir Golub.

S ozbiljnijim trenizima može se početi početkom puberteta, a oni koji se odluče za to mogu da izvuku dugoročne benefite za svoj život i zdravlje.

"Fizička neaktivnost je faktor rizika za mnoga oboljenja. Na prvom mjestu za kardio-vaskularne bolesti koje su i vodeći uzrok smrtnosti u svijetu, zatim za dijebetes tip 2, za neke maligne neoplazme, dislipidemije, osteoporozu", upozorio je ovaj specijalista interne medicine.

Objasnio je da dugoročno gledajući fizička aktivnost povoljno utiče na organizam preko hemodinamskih, morfoloških, metaboličkih, neurohormonalnih i psiholoških uticaja na tijelo. Kada su u pitanju hemodinamske promjene, tu u prvom redu dolazi do pada sistolnog i dijastolnog pritiska i do smanjenja frekvencije srca. Morfološke promjene se odnose na povećanje mišićne mase srca, samim tim efikasniji rad srca.

Metaboličke promjene se odnose na bolju osjetljivost na insulin, povećanje nivoa HDL, korisnog holesterola, na smanjenje triglicerida VLDL i LDL, kao i smanjenu koagubilnost krvi, dok se kroz neurohormonalni uticaj smanjuje aktivnost simpatikusa.

Nemjerljivi benefiti fizičke aktivnosti

Sa stanovništa medicine, bitne komponente teninga i fizičke aktivnosti su intenzitet, trajanje i frekvenca treninga. Intenzitet zavisi od stanja organizma i godina koje pojedinac ima i godinama treninga se pojačava.

"Važno je da pratimo svoje tijelo i da stanemo ako osjetimo pojavu bola u grudima, malaksalost ili palpitacije, to je znak da pretjerujemo sa intenzitetom", rekao je Momir Golub.

Momir Golub

Kada je u pitanju trajanje treninga minimum je 30 minuta,  a bazična vježba koju može svako da radi bi bila hodanje. Da bi vježbanje imalo uticaja na zdravlje trebalo bi da smo fizički aktivni bar tri puta sedmično.

"Promocija fizičke aktivnosti i treninga ne bi trebalo da bude dužnost ljekara. To bi na prvom mjestu trebalo da utiče i porodica, škola, obrazovni sistem i društvo u cjelini. Benefiti koje dugoročno dobija svaki pojedinac, a i država, s fizičkom aktivnošću su nemjerljivi", dodao je Golub.

U poslednje vrijeme kao jedan od najzastupljenijih rekreativnih bavljenja sportom postao je odlazak u teretanu, odnosno fitnes centar.

Goran Đurica, personalni trener u banjalučkom Fitnes studiju Universum istakao je da bi ljudi trebalo da se bave sportom za zdravlje, zdrav način života, zdrav osjećaj.

"Da se čovjek bolje osjeća. Jer, kada smo zdravi onda je sve u životu lakše, lakše se obavljaju svakodnevne aktivnosti. Uz vježbanje neminovno ide i dobar izgled, dobar osjećaj, estetski se tijelo poboljšava tako da jedno svakako prati drugo", rekao je Đurica.

Istakao je da teretana važi za jedan od bazičnih dodataka svim ostalim sportovima, jer svi ostali sportovi usmjereno djeluju na tijelo.

 Teretana dobra i sama za sebe i kao dopuna drugim sportovima

"Profesionalni sport je tu da sportista da određeni rezultat. Tako da radeći konstantno jednake i monotone vježbe, recimo bacač diska baca uvijek u istom položaju, teniser uvijek favorizuje jednu ruku i onda je tu teretana da ispravi nedostatke, da se tijelo jača ravnomjerno i da dobije konkretna snaga u cijelom tijelu. U teretani možemo da poboljšavamo kondiciju, da razvijamo opštu snagu, da radimo vježbe fleksibilnosti, izdržljivosti. Teretana može da služi kao dodatak svim sportovima, a može i da bude sport sam za sebe", kazao je on.

Kaže da oni koji imaju osnovne preduslove i predznanje mogu da vježbaju samostalno. Oni koji žele da nauče osnove vježbanja u teretani, na spravama, i uopšteno pravilnog treninga, obraćaju se personalnim trenerima.

Goran Đurica

"Iako se čini lako, široka je to oblast. Sama vježba treba da bude pravilno dozirana, pravilnog intenziteta i opterećenja, intervali odmora i pauze, ne samo u toku treninga, nego se sve to odnosi i na period poslije treninga. Ostala 23 sata moramo da razmišljamo kako da se pripremimo za trening, kako da isplaniramo obroke, odmorimo", rekao je Đurica.

Osim rada sa spravama, dobro rješenje su i grupni treninzi prilagođeni raznim uzrastima kao što su zumba, total body atack, fitness, te blaži ali efikasni programi kao što su "callanetics" i "pilates".

"Rekreativci čine možda i 90 posto populacije u teretani, jer je to ovdje kod nas najrazvijeniji rekreativni sport. Tri puta sedmično je prosjek, dva puta je minimum, četiri puta je već da tako kažem optimalni maksimum. Tri do četiri puta sedmično, po sat vremena mislim da se dobijaju svi efekti. Pored teretane uvijek možemo uključiti šetanje po prirodi, trčanje, džogiranje na otvorenom, ali postoje i trake za trčanje i bicikli kad su vremenski uslovi takvi da se to ne može izvoditi vani, onda se radi u teretani", kaže on.

Najbolja motivacija za sve ljude da vježbaju je kada vide rezultate na sebi.

"Već poslije prvog treninga se osjećamo bolje, poslije mjesec dana možemo da vidimo rezultate u držanju tijela, u osjećaju. Svi hormoni se već stabilizuju, luče bolje, rade unutrašnji organi, jednostavno tijelo to prepozna kao nešto pozitivno i mi se bolje osjećamo. Za primjećivanje konkretnih rezultata dva do tri mjeseca su minimum", istakao je Đurica i dodao da je kontinuitet važan kao i inače u životu.

 Trud i znoj se isplate

Atletičar Duško Marić, čija je specijalnost skok uvis, sa 25 godina vicešampion je BiH u ovoj disciplini, šestostruki prvak RS, te rekorder RS u kadetskoj i seniorskoj kategoriji. Ranije se bavio košarkom, a sada se rekreativno bavi sportskim penjanjem, vožnjom bicikla i maratonom. Svoj život ne može zamisliti bez sporta.

"Mnogo je bitno prvenstveno zbog fizičkog zdravlja i zbog psihološkog efekta koji trening ostavlja na sportiste i rekreativce. U početku bude teško, dok se adaptirate na uslove treninga, ali nakon određenog vremena to postane sastavni dio života zbog kojeg se isplati sav trud, sav znoj i jednostavno ostavlja odličan utisak na sportistu i na rekreativca", kaže Marić.

Duško Marić/Foto:AA

On trenira dva sata svaki dan, s tim da ponekad napravi pauzu.

"Organizacija je jako bitna kod treninga i stigne se i fakultet i porodične obaveze, trening. Samo je bitno koliko se to želi i koliko to čovjek hoće da uradi zbog sebe", rekao je on.

Za svoju sportsku budućnost kaže da ju je teško prognozirati zbog uslova kakve sportisti imaju u državi.

"Ipak me to neće spriječiti da uložim sav svoj trud u malo bolje rezultete, jača takmičenja. Ako ništa, ispuniću svoj cilj da pobjedim sam sebe", dodao je ovaj sportista.