Vrlo često se može čuti da su žene emotivnije od muškaraca. Znači li to da su muškarci odvojeni od svojih emocija? Katkada je to zaista tako, ali postoje muškarci koji malo pomalo upoznaju svoje emocije. Jedan od njih je i Pol Ogrejdi, autor knjige 'Ja, tata iz Irske'.

Pol Ogrejdi u knjizi piše o svojm životu, a posebno o očinstvu koje ga je na neki način i podstaklo da istraži svoje emocije. 'Ono što mi je nedostajalo nije bilo izražavanje emocija, već potvrda od strane muškog društva da bi one mogle biti korisne, čak i u najmuževnijim životnim trenucima… Ono što je moglo da pomogne bilo je priznanje da su osjećaji, uključujući intuiciju, dobra stvar i da bi trebalo da budu dio analitičkog alata ma kakva me životna situacija snašla', piše autor.

Muške emocije – izuzetak, a ne pravilo

Svjestan je da i u najmodernijim društvima još uvijek prevladava vjerovanje da su emocije rezervisane isključivo za žene. U skladu s tim, vjeruje se i da muškarci onda ne znaju baš puno o emocijama, ali ni o intuiciji: 'Ako ste odrasli u društvu koje vjeruje da muškarci nemaju jaku intuiciju ili osjećaj za nešto, onda ste jedan od većine muškaraca na ovom svijetu koji koriste tek djelić svojih sposobnosti u interpretaciji ljudske prirode i svijeta. Na sreću, u mom su slučaju i porodica i škola bila mjesta gdje je bilo moguće izraziti ta unutrašnja zapažanja ili osjećaje, iako je priznavanje njihove vrijednosti bilo prije izuzetak nego pravilo.'

Naravno, mnogo toga vezanog uz emocije krije se u vaspitanju. Žene su odgajane tako da im je dopušteno, na primer, da plaču, dok je takvo ponašanje kod muškaraca nedopustivo još od djetinjstva. Kod muškaraca naglasak je uvijek na onom praktičnom dijelu vaspitanja. Toga je svjestan i Pol Ogrejdi, ali smatra da takvo kruto vaspitanje dječaka ipak ne treba u potpunosti izbjegavati: 'Bez surovosti muškog vaspitanja i povremenog potiskivanja emocija, ne bih se mogao suočiti sa svijetom muškaraca. Sa 16 godina nepravedno sam otpušten s prvog posla. Suzdržao sam suze i stisnuo ruku vlasniku koji je znao da je za to kriv njegov poslovođa čije se odluke morao pridržavati. Možda mi je u to vrijeme učinio i uslugu, naučivši me da stvari ne ispadnu uvijek onako kako očekujemo. Momci moraju biti snažni i, da, biće prilika kad treba prigušiti emocije, ali ne uvijek. Bilo bi to kao da povećavate dug koji se na kraju ipak mora platiti.'

Emotivna inteligencija

Danas se više nego ikada naglašava važnost emotivne inteligencije koja je, kako pokazuju brojna istraživanja, ključ uspješnosti u životu. Međutim mnogi zapravo ni ne znaju što znači biti emotivno inteligentan, a Pol Ogrejdi ukazao je i na taj problem: 'Biti emocionalno inteligentan nije isto kao i biti pretjerano emotivan.

Naša djeca trebaju našu ljubav, potvrdu da mogu koristiti svoje emocije, kao i pokoji udarac u guzicu jer je, što god želite da postignete, potrebno je u to uložiti mnogo truda.'

Iz svega navedenog potpuno je jasno da muškarci nisu 'operisnani' od svojih emocija. Društvo ih je naučilo da ih skrivaju, ali muški svijet se polako budi i

upoznaje i tu svoju stranu.

(Izvor: B92)