Soja sadrži 40 posto proteina, 20 posto masti i 7 posto ugljenih hidrata, a ostatak je voda. Ne sadrži holesterol, zbog čega je dobra opcija za ljude koji žele da smanje njegov unos.

No postoji i negativna strana. Soja sadrži fitinsku kiselinu, takozvani anti-nutrijent.

"On veže minerale u tijelu i time spriječava njihovu apsorpciju", tvrdi njemačka nutricionistkinja Brigite Ahrens.

Ova mahunarka sadrži i neke stvari koje mogu biti uzrok probavnih smetnji, zbog čega stručnjaci smatraju da nije dobra namirnica za odojčad ili malu djecu.

Kao i druge mahunarke, i soja sadrži purin. On se razlaže u urinsku kisjelinu i izbacuje iz tijela, ali neki ljudi, poput onih koji pate od gihta, s tim imaju problema.

"Urinska kisjelina može se nataložiti u zglobovima u obliku kristala i time pogoršati tegobe gihta", ističe gastroenterološkinja Astrid Konrad iz Minhena, koja savjetuje one s tom bolešću da izbjegavaju soju.

Normalni, zdravi ljudi mogu konzumirati do 25 grama sojinog proteina dnevno, što je oko 75 grama soje. Njene sjemenke najbolje je konzumirati fermentirane u proizvodima poput soja-sosa i tempeha, tradicionalnog jela iz Indonezije.

Miso, tradicionalni japanski začin na bazi soje koji dolazi u obliku paste, još je jedan od fermentiranih sojinih proizvoda. Sjemenke se za konzumaciju mogu pripremiti i kod kuće tako što će se natopiti preko noći.

Konzumacija soje ima još jednu negativnu stranu. Ekolozi su sve zabrinutiji krčenjem južnoameričkih prašuma radi uzgoja soje. Uprkos tome, većina soje koja se uzgaja u Južnoj Americi zapravo je namijenjena za stočnu hranu, javlja Hina.