Smanjenjenje težine aviona za samo jedan kilogram dovodi do uštede goriva do 3.000 dolara godišnje, a samim tim smanjuje se i emisija ugljen monksida, tvrdi Norvežanin Barat Bat u studiji objavljenoj u časopisu Revenju end Prajsing menadžment.

"Težina i prostor imaju mnogo veći značaj za aviosaobraćaj nego za sve ostale vrste transporta, i avioprevoznici bi trebalo o tome da povedu računa", tvrdi naučnik.

Bat predlaže tri moguća modela naplate avionskih karata.

Jedna od mogućnosti je naplata karata u zavisnosti težine putnika zajedno sa njegovim prtljagom.

Druga je da se odredi osnovna cijene karte za prosječnu težinu, dok bi se za svaki kilogram iznad tog prosjeka plaćalo dodatno.

I posljednja mogucnost je određivanje osnovne cijene karte za putnike prosječnih težina dok bi onima koji su lakši bila smanjena cijena a za one teže uvećana.

Težina putnika se ne bi sistemastski provjeravala na aerodromu već bi se po principu slučajnog uzorka provjeravali pojedini putnici, i ukoliko se otkrije da su dati lažni podaci, naplaćivale bi se kazne.

Nešto slično, kako prenosi AP, mala samoanska aviokompanija Samoa Er (Samoa Air) planira da sprovede u djelo.

Naime, ova aviokompanija namjerava da započne proces naplate karata na osnovu težine putnika i njegovog prtljaga, prema čemu će, zavisno od leta, svaki kilogram koštati između 93 centa do 1,06 dolara.

To znači da će prosječan Amerikanac, težine 88 kilograma, i sa prtljagom od 16 kilograma, morati da plati 97 dolara za kartu u jednom pravcu između glavnog grada Apije, na Samoi i glavnog grada Pago Pago Američke Samoe.

(Tanjug)