Ovaj slavni i čudotvorni svetitelj rođen je u Solunu od roditelja blagorodnih i blagočestivih. Bio je sin jedinac, zbog čega je sa velikom pažnjom odnjegovan i vaspitan. Njegov otac je bio vojvoda Solunski, pa kada je umro, sin ga je naslijedio. Međutim, Dimitrije je želio da propovijeda hrišćanstvo i javno priznao pred Maksimilijanom da je hrišćanin. Car je bio ljut, pa je smjestio Dimitrija u tamnicu. U tamnici mu se javio anđeo božji i reče mu: „mir ti, stradalče Hristov, mužaj se i krijepi se!" Poslije nekoliko dana car je poslao vojnike u tamnicu da ubiju Dimitrija.

Iz tijela mučenika poteklo je celebno miro, kojim su se mnogi bolesnici izliječili. Uskoro je nad moštima podignuta mala crkva. I danas su mošti svetog Dimitrija u Solunu.

Kao zaštitnik Soluna sv. Dimitrije mnogo se puta javljao i mnogo puta spasao taj grad od velike bijede. Čudesima njegovim broja nema. Sv. Dimitrija smatraju Rusi pokroviteljem Sibira, koji je osvojen i Rusiji prisvojen 26. oktobra 1581. god.

Narodni običaj nalaže da se sjutra ostane kod kuće. Vjeruje se da onaj ko ne bude kod svoje kuće, cijele će godine biti van nje i noćiti po tuđim konačištima.

Postoji i vjerovanje da uoči Mitrovdana moraju da budu završeni svi veliki poslovi, naročito veliki radovi na polju i druge stvari koje se rade napolju.

Smatra se da je vrijeme poslije Mitrovdana varljivo, odnosno da zima može svakog časa da iznenadi, pa se zato učvrstilo mišljenje da je loša sreća ako se nešto ostavi za poslije velikog praznika.

Za Mitrovdan se vjeruje i da predskazuje kakva će biti zima. Ako je dan sunčan, navodno će zima biti blaga, sa malo izuzetno hladnih dana. Ako na Mitrovdan padne snijeg, vjeruje se da će se zadržati sve do aprila.

Postoji i vjerovanje da na Mitrovdan ne treba grditi malu djecu, koliko god da su pogriješila ili bezobrazna, jer će navodno onda cijele godine biti nestašna.