U više od pedeset dokumentovanih slučajeva, Oskar, koji inače živi u jednom staračkom domu, u posljednjim satima u životu pacijenata bio je upravo kod onih baka i deka koji su umirali, prenosi N1.
O ovoj njegovoj sposobnosti napisana je čak i knjiga, a osoblje nije odmah povjerovalo u ovu „supermoć“, već ga je testiralo. Stavljali su macu na krevete osoba koje su bile poprilično zdrave i vitalne, međutim, ona bi jednostavno otišla na drugi krevet. Oskar bi se sklupčao pored umiruće osobe, kao da želi da joj pomogne da pređe u drugi svijet.
Njegovu jedinstvenu priču otkrio je dr David Dosa, pomoćnik profesora na Univerzitetu u Braunu, koji tvrdi da su Oskarova predviđanja rijetko bila pogrešna u proteklih šest godina.
"Oskar je usvojen prije sedam godina kao mače. Od tada, ima tu moć da osjeti smrt i ne mislimo da je to slučajnost. U knjizi je opisana Oskarova dnevna rutina, kako provodi vrijeme u sobi, ali i kako rijetko posjećuje i druži se sa pacijentima koji još uvijek imaju šansu za život. Sa druge strane, on određene pacijente obilazi češće od drugih i ne želi da se odvoji od njih u posljednjim trenucima. Ukoliko bismo ga odvojili od pacijenata uopšte, Oskar bi grebao vrata, pokušavajući da uđe. Recimo, Oskar je jednom bio uz ženu koja je imala krvni ugrušak, obmotao joj se oko hladne noge i ostao tu dok ona nažalost nije preminula", rekle su sestre u ovom domu.
U svojoj knjizi, dr Dosa ne nudi nikakva naučna objašnjenja za sposobnosti ove mace, već ga poredi sa psima koji recimo mogu da nanjuše rak.
Prema mišljenju stručnjaka za životinjska ponašanja, dr Daniela Estepa, Oskar može samo da prepozna manjak i usporenost pokreta pacijenata i tumačiti ih kao bolest, kao što recimo mačke često osjećaju kada su njihovi vlasnici bolesni.
Komentari