Mnoge su teme aktuelne u regionu. Međusobno sarađujemo, takmičimo se, u procesu evroatlanskih integracija nas redovno upoređuju. Koliko sami sebe preisputujemo i koliko se suočavamo sa sopstvenom prošlošću, pitanje je. Pitanje na koje bi, kada bismo se ocjenjivali i upoređivali, Albanija možda dobila najvišu ocjenu.

U polumilionskom gradu, kao što je Tirana, može se naći gotovo sve što  je karakteristično za gradove tog gabarita. Blještava svjetla, gužva, kazina, hoteli, tržni centri. Prepoznatljiva komunistička arhitektura, i mnogi bi rekli, izlizano, spoj modernog i tradicionalnog.

U sredini, srcu, Tirane, naočigled svih prolaznika ali opet krajnje neprimjetna, bršljanom prekrivena, nazi se “Kuća lišća.” Muzej. Albancima svježa rana, a turistima atraktivna destinacija, jedna od onih koje morate vidjeti kada ste u Tirani..

Stara, naizgled zapuštena, zgrada, nekadašnje sjedište tajne policije, državne bezbjednosti i one čuvene i ozloglašene Sigurimi, danas je muzej.

Foto:Eva Kushova/Visit Tirana

Muzej “Kuća lišća”, nazvana upravo po bršljenu koji je prekriva, a koji je, kada je trebalo, prekrivao sve ono što obični prolaznik, ako bi se tu zadesio, ne bi trebalo da vidi. Muzej je posvećen nevinim žrtavama političkog progona (ludila) totalitarnog režima Envera Hodže.

Na samom ulazu, u kratkim crtama opisan je život pod albanskim komunizmom kao objašnjenje kako je i zašto Sigurimi nastao.

U samom srcu grada, na za to idealnom mjestu, sjedište Sigurimija “Kuća lišća” bila je povezana sa poštom, diktatorovom kućom, hotelima, Ministarstvom unutrašnjih poslova, kako bi se informacije sa svih strana slivale u jedan centar a lišće je besprekorno pokrivalo kablove na zidovima zgrade. Isto tako besprekorna evidencija tajne policije, danas se može vidjeti na zidovima muzeja gdje su popisane žrtve progona, političkih suđenja i torture.

Albanija, koja je gotovo pedeset godina bila u izolaciji od ostatka svijeta, vrata svoje nekad najzatvorenije zgrade otvorila je za one koji žele da pogledaju u najmračniji tunel toga doba. Mjesto u kojem je hiljade ljudi pojeo mrak.

U jednoj prostoriji izložene su desetine aparata za snimanje, napravljenih u Albaniji, Njemačkoj, Austriji i Kini, kojima su lovljeni dokazi da se sprovode nedozvoljene aktivnosti, poput kritike režima, šverca, pokušaja bjega ili ispovijedanja vjere. Tu je i laboratorija u kojoj su se izrađivali dupli ključevi za ilegalna pretraživanja ili testirala pisma upućena Enveru Hodži  na biološke otrove. Sve je tu, i dokumenta i precizna statistika, i način funcionisanja Sigurimija i njegova hijerarhija.

Više od 16 hiljada ljudi radilo za Sigurimi, foto:Kodex

U jednom trenutku, sedamdesetih godina, više od 16 hiljada ljudi radilo je za Sigurimi. Bez današnje tehnike i kamera, stogo hijerarhijski ustrojeni i raspoređeni bili su stvarni Veliki brat koji je kontrolisao svačiji život u ondašnjoj Albaniji.

Stvarni Veliki brat, foto:Kodex

Zemlja bunkera, osim što je i od toga napravila turističku atrakciju, regionu može poslužiti kao primjer suočavanja sa prošlošću.

I sam naziv muzeja “Kuća lišća”, onom koji ne zna šta lišće prekriva, može zvučati zbunjujuće na prvi susret. Ali, kada vidite šta lišće prekriva, shvatite da je ime savršeno za mjesto koje je bilo centar zla dugo vremena. Jer lišće pokriva ali lišće i opada.