“Premijer Duško Marković svakodnevno tvrdi da je šampion demokratije i otvorenog društva ali i dalje upravlja Vladom kao da je Agencija za nacionalnu bezbjednost – tako da javnost ni slučajno ne sazna šta se dešava”, kazao je Mijović.

Dakle, kako smatra, zbog građana koji ne prate izbliza ovu materiju mora se podsjetiti da Vlada ne samo da nije otkupila manjinski paket A2A u EPCG, već nije ni predvidjela sredstva u budžetu za 2018. godinu za tu namjenu, pa ih ne može ni prodavati.

“Drugo, A2A je upravo u želji da proda ove akcije trećem licu prije nekoliko mjesesci angažovala za savjetnika konsultantsku firmu Rothchild, jednu od najreferentnih u svijetu za ove poslove, ali ova nije uspjela da za njih nađe kupca. Razlog je što su DPS-ove vlade načinom upravljanja kompanijama i tretmanom investitora tokom proteklih 30 godina izgradile takav poslovni imidž da više niko, a pogotovo finansijske institucije, ne želi da im bude manjinski partner”, kaže Mijović.

On smatra da to znaju i u Vladi i vrhu DPS, “pa će teško ikog uvjeriti da angažuju novog pravnog savjetnika da uradi ono što nije uspjelo Rotchild-u, da nađe kupca za manjinski paket A2A.”

Mijović kaže da su ovakvu odluku u Crnoj Gori mogli samo donijeti čelnici DPS, sadašnji i bivši premijer Duško Marković i Milo Đukanović, očigledno zakljućujući da prodajom većinskog paketa akcija EPCG najlakše mogu pokriti ogromnu rupu u budžetu koju su godinama zajednički stvarali i ponovo odgoditi do nekih narednih izbora primjenu reformi koje su obećali Evropskoj komisiji, Svjetskoj banci i MMF.

“U tom kontekstu, zanimljiv je dio vladinog saopštenja kojim se najavljuje uključivanje finansisjkih institucija u ovaj privatizacioni postupak. Njime se asocira da će privatizacija imati dvije faze, prvu, u kojoj će neki of-šor posrednik skriven iza te finansijske institucije po diskontovanoj cijeni otkupiti čitav manjinski paket A2A, i drugu, u kojoj će of-šor posrednik te iste akcije preprodati po znatnoj višoj cijeni unaprijed poznatom kupcu jer će mu istovremeno ponuditi mnogo atraktivnije većinsko vlasništvo države u EPCG. Čitaocima ostaje da odgonetnu ko sve može biti taj of-šor posrednik i zašto se Vladom “transparentno” upravlja kao da je Agencija za nacionalnu bezbjednost”, poručuje Mijović na kraju.