- Igrali smo se mi loptom, igrali smo košarku, ali je Željko uvijek više volio muziku. Ja mislim da je od majke pokupio tu žicu za pjevanje. Bio je razmažen, jer su svi u kući disali za njega. Bio je srednji đak, odličan, vrlo dobar, ali se nije isticao. On je imao osjećaj za pjesništvo. U muzičkoj školi je bio jedan od rijetkih muškaraca, mi smo ga zezali zbog toga, onda je počeo čak i da svira trubu - ispričao je njegov kum.

Ipak, dvije najstrašnije stvari koje su otkrivene o Željku bile su njegovo ranjavanje kao i gubitak sina:

- On je sasvim slučajno ranjen, letjeli su meci. On je bio u jednom stanu, zapucale su granate i njega su nezgodno pogodile u leđa. Trebao je u Ljubljanu da ide na kliniku da se operiše i tako je nastavio svojim putem. Fizičke posljedice je imao, ali je Željko duhom previše jak. Kad je izgubio sina, to mu je bio najteži dan u životu. Mislim da ga je muzika i izvela, ona mu je pomogla u mnogo čemu u životu, od njega je napravila gospodina - otkrili su Željkovi prijatelji, prenosi Avaz.