Da bi se u potpunosti iskoristile mogućnosti koje proizilaze iz Privremenog sporazuma, koji je uglavnom usredsređen na trgovinu između BiH i EU i njenih članica, i da bi se dopustilo proizvođačima da plasiraju proizvode na tržište EU, država mora prihvatiti standarde EU i garantovati da su proizvodi u skladu s tim standardima.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju obuhvata i neposrednu obavezu BiH da razvije program kojim bi se zakonodavstvo BiH približilo zakonima EU, i to u članu 70. – koji se obično naziva Nacionalni program integracije (NPI), Nacionalni program za usvajanje pravnog toka (acquisa) EU (NPAA). SSP čak jasno definiše prioritete usklađivanja zakona: pravna tekovina o unutrašnjem tržištu i ostala područja vezana za trgovinu. Važno je napomenuti da će se zbog neuspjeha vlasti BiH da pripremi taj program i ugradi standarde EU, država (pogotovo poljoprivrednici) suočiti s nizom problema kad susjedna Hrvatska postane dio EU, gdje se primjenjuju samo pravila i standardi EU.

Srbija je NPI donijela za šest mjeseci

BiH je jedina zemlja koja teži da se pridruži Evropskoj uniji koja nema odgovarajuću strategiju kojom se potvrđuje ta odlučnost i postiže sklad u procesu reformi. Prioriteti vezani za EU reforme nisu definisani, problemi se rješavaju po ad hoc principu, a zemlja stalno zaostaje iza drugih.

Za razliku od naše zemlje, koja još nema NPI, naprimjer, Srbija je Nacionalni program integracije usvojila u oktobru 2008. godine, nakon šest mjeseci izrade. Ovim planom su predviđene aktivnosti na usklađivanju sa pravom EU za period 2008.-2012. Srbija je otpočela izradu NPI prije nego što je potpisala SporazumSporazum o stabilizaciji i pridruživanju 29. aprila 2008. "Cilj je bio da se jednim dokumentom objedine obaveze koje će proisteći iz SSP i budućih pregovora te da se ubrza proces usklađivanja. Budući da je NPI istekao 31. decembra 2012. godine, Vlada Srbije je 28. februara 2013. godine usvojila Nacionalni program za usvajanje pravnih tokova EU (National program for the adoption of the acquis – NPAA) za period od 2013. do 31. decembra 2016. NPAA predstavlja organski nastavak NPI", kazao je Vladimir Međak, pomoćnik direktora Kancelarije za evropske integracije Srbije.

Sadržina NPI i sada NPAA su definisane kriterijuma za članstvo iz Kopenhagena. Cijeli dokument je u osnovi podijeljen na politički, ekonomski i kriterijum usklađivanja sa propisima EU u 33 pregovaračka poglavlja.

"U svakom poglavlju je opisano trenutno stanje, plan za narednu godinu, te planovi za usklađivanje u narednim godinama do kraja programskog perioda. Najjasniji su planovi za sljedeću godinu, dok su za kasnije više okvirni planovi razvoja politike u datom sektoru. Ovo je praćeno analizom administrativnih kapaciteta za sprovođenje date politike. U nekim oblastima je to obuhvatalo, kako državni nivo, tako i nivo pokrajina i grada Beograda (npr. u oblasti životne sredine, poglavlje 27). NPI, a sada i NPAA dosta olakšavaju proces integracije, jer su Vladi Srbije omogućili da jednim instrumentom prati sve zakonodavne aktivnosti koje zapravo čine suštinu procesa pristupanja EU. Omogućava se jasno utvrđivanje nedostataka u sistemu i bolje planiranje i sinhronizovanje sprovođenja procesa usklađivanja", dodaje Međak.

Obaveze iz Mape puta

Iskustva Srbije su ista kao i svih drugih država koje su ovaj posao uradile. NPI/NPAA predstavlja sa jedne strane pregled stanja kakvo je sada, zakonodavno i administrativno, u skladu sa organizacijom vlasti i države, a sa druge, daje jasnu poruku šta se želi postići u narednom periodu i kakve mogućnosti za to postoje.

Na pitanje iz kojeg razloga BiH još nema Nacionalni program integracije, odnosno dokument kojim bi bio utvrđen plan ispunjavanja kriterija za članstvo u EU, kao i plan usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU (acquis), u Direkciji za evropske integracije BiH su kazali:

"Uobičajeno je da Program objedini postojeće planske dokumente u vezi sa procesom integrisanja. Budući da bi Programom bilo identifikovano ko (koja institucija u skladu s nadležnostima), kada i koji dio acquisa EU treba preuzeti domaćim propisom, za njegovu izradu preduslov je uspostavljanje efikasnog mehanizma koordinacije (što je jedna od dvije preostale obaveze iz Mape puta za podnošenje kredibilnog zahtjeva za članstvo). Planski dokument kakav je Program integrisanja bi trebale prihvatiti sve institucije uključene u proces kao svoj dokument i raditi na njegovoj primjeni".

Sve države u regiji imale su NPI, a u bh. Direkciji ističu kako nepostojanje Programa integrisanja otežava planiranje aktivnosti u procesu, njihovih nosilaca, rokova i potrebnih resursa. Takođe, otežano je i praćenje realizacije zadataka i izvještavanje o napretku u procesu integracija.

Jednostavnije planiranje rada

"Na primjeru usklađivanja zakonodavstva u BiH sa acquisem EU, značaj Programa integracije je u tome što bi njegovom izradom sve nadležne institucije u BiH 'zadužile' određene dijelove acquisa. Praktično, bilo bi isplanirano koja institucija, ili više njih, u međusobnoj saradnji trebaju preuzeti odgovarajući dio pravne stečevine EU i ugrade ga u domaću legislativu, kojom vrstom pravnog akta i u kojem roku. Pri tome usklađivanje treba biti koordinirano, imajući u vidu da su za određene dijelove acquisa u BiH nadležne institucije na različitim nivoima i da usklađivanjem zakonodavstva treba osigurati da za istu pravnu materiju važe jednaka rješenja. Pošto se Programom integracije utvrđuje i plan ispunjavanja kriterijuma za članstvo u EU, time se pojednostavljuje planiranje rada izvršne vlasti i potreba za resursima, a zakonodavna vlast i javnost dobijaju dobar instrument za praćenje rada izvršne vlasti i procesa integrisanja generalno", kazala je Marina Kavaz-Siručić.

Preduslov za izradu Programa integracije je uspostava efikasnog mehanizma koordinacije. Direkcija je obavila stručne i logističke pripreme za izradu ovakvog planskog dokumenta. Izrađeni su metodološki dokumenti neophodni za Program. Riječ je o strukturi Programa, smjernicama za pisanje njegovog tekstualnog dijela, formatu tabelarnih pregleda. Pripremljeni su i dokumenti za informatičku podršku Programu, format izvještaja o njegovoj realizaciji, a urađena je i početna podjela acquisa. Iskustva država regije u pogledu vremena potrebnog za izradu samog Programa su vrlo različita. Na primjeru Srbije smo vidjeli da je njima trebalo šest mjeseci da donesu takav program, dok je u BiH, kako su naveli u Direkciji, sve pripremljeno za Program. Ipak, takve olakšice u procesu evropskih integracija u BiH još nema zbog nekoordinacije, pa zaključak možete izvesti i sami.