U ŽIVOTU svakog čovjeka ima mutnih mjesta o kojima njegovo sjećanje ponajviše ćuti ili samo stegnuto govori - piše u romanu "Gospođica" Ivo Andrić, oslikavajući lik Rajke Radaković, te "kruške divljakuše", čiji je cio život protraćen u opsesiji novcem i strahom od njegovog gubitka. Jedan događaj iz djetinjstva, očevo bankrotstvo i amanet da sve podredi štednji, odredio je njenu sudbinu i uskratio joj sve ostalo. Usamljena, ćutljiva i ćudljiva, nepovjerljiva prema svakom i svemu, posvijetiće se cijelim bićem, bez kraja i ostatka - ispunjenju očevog zavjeta...
Reditelj Gorčin Stojanović (po dramatizaciji Marka Foteza iz 1962. godine) postavio je "Gospođicu" na scenu, prvi put u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. I u glavnoj ulozi odmah "vidio" Natašu Ninković kao Rajku Radaković.
- Počeli smo iz mentalitetskog i psihološkog, a potom otišli mnogo dalje: na ono univerzalno, primjenljivo i prepoznatljivo i u našem vremenu. Nijesmo insistirali na motivu sticanja. To je posljedica očevog amaneta, datog iz najbolje namjere - kaže Nataša Ninković. - Gospođica je jedno duboko usamljeno biće, koje vjeruje u ono što radi. I vi morate da saosjećate s njom... Danas je taj motiv sticanja aktuelniji nego ikada. Okruženi smo ljudima pored kojih život prolazi. Potpuno posvijećeni materijalnim vrijednostima, uspješni, a suštinski veoma usamljeni. A bez pružanja drugom i saosjećanja s njim, nema života. "Gospođica" nas podsjeća da razmislimo i malo zakočimo.
(Izvor:Večernje novosti)
