Njegova kćerka Rakila prva je 2015, posjetila očevu domovinu i rodno Pavino Polje. 

I nakon očeve smrti, u februaru ove godine, Lakićevići iz Australije ostali su privrženi zemlji predaka.

Prije dva dana na crnogorsko tlo prvi put je kročio Radojev sin Mika. Doputovao je sa suprugom, Japankom Juki i odmah su se uputili u Pavino Polje.

Krv, definitivno, nije voda i zato želimo da im posjeta Crnoj Gori ostane u lijepom sjećanju, a da i ostala đeca ovog moračko-vraneškog avanturiste jednom vide odakle je njihov otac krenuo put po svijetu.

Kada je, nakon 40 godina života u Australiji, početkom februara preminuo Radoje Lakićević, poznatiji po nadimku Ban, njegov je najstariji sin -Mika, pozvao je rođake u Crnoj Gori i zamolio ih da ga nauče kako da oca sahrani po crnogorskim običajima.

Tako je čovjek, rođen u Pavinom Polju 1939, kome nemirni duh u mladosti nije dao da se dugo zadrži na jednom mjestu, a onda našao mir i sreću u Australiji, tamo završio životni put po običajima svoga zavičaja.

„Imam problem, moja đeca više vole Crnu Goru, nego ja“ – govorio je u šali Radoje. A djece ima jedanaest- šest sinova i pet kćeri. Imena im je dao po svojim najbližim: Mika, Radosav, Radovan, Gajo, Miloš, Luka, Milica, Rakila, Rista, Tila i, tek jedno drugačije – Idabbi.

Radojev najstariji sin, koji je sada došao u zemlju svojih predaka je govorio:

„Ponosan sam što sam Lakićević i što sam Crnogorac. Isto osjećaju moja braća i sestre“.

Izvor: Antena M