Njegovi roditelji Mejrem i Šefik kažu kako su prije punih 50 godina otišli iz Sanskog Mosta trbuhom za kruhom u "deželu" i naposljetku se skrasili u Kopru, gdje je Benjamin rođen.

"Sudbina je htjela da se rodi sa Daunovim sindromom, ali mi nijesmo očajavali. Uvijek smo se prema njemu odnosili kao da se ne radi o djetetu sa posebnim potrebama i Banjamin je uspio brzo da se osamostali. U školu je putovao sam, autobusom i sa prijateljima, a sport je zavolio od malih nogu", kaže njegova majka.

Dodaje kako je njihov sin uvijek bio radoznao i druželjubiv, a svojom neposrednošću često je razbijao stereotipe kod drugih.

"Zahvaljujući sportu, obišao je cijelu Evropu, nastupao na brojnim svjetskim takmičenjima i olimpijadama za osobe s poteškoćama u razvoju. Pozivali su ga i u Ameriku, ali nijesam smjela da ga pustim, ipak je to dug put", kaže Osmančevićeva.

Gotovo da nema sporta u kojem se Benjamin nije oprobao, igrao je fudbal, košarku, rukomet i odbojku, bavio se atletikom i plivanjem, trenirao džudo i karate. O njegovim sportskim nastupima i uspjesima svjedoče brojne medalje, koje ljubomorno čuva i pokazuje, a zanimljivo je kako se njegov lik našao i na oficijelnom plakatu 15. Olimpijskih igara za osobe s poteškoćama u razvoju, koje su prije osam godina održane u Kopru.

Benjaminov otac Šefik kaže kako je njegov sin omiljena i poznata ličnost, ne samo u Kopru, već i drugim sredinama u Sloveniji.

"Kada igra rukometni klub, svi domaći igrači prilikom oficijelnog izlaska na teren nabace 'peticu' Benjaminu, to je već postao neizostavan ritual. Sa legendarnim Veselinom Vujovićem, koji je nekoliko godina trenirao rukometaše "Kopra", ostvario je izuzetno prijateljstvo. Vuja i danas nazove da se čuje sa Benom", kaže Šefik.

Dodaje kako je njegov sin prijatelj i sa drugim ličnostima iz sportskog života Slovenije, te da je selektor fudbalske reprezentacije te zemlje Darko Milanič specijalno poslao po njega automobil da ga doveze na utakmicu sa Francuskom, koja je igrana u Ljubljani.

Osim na sportskom planu, Benjamin je aktivan i u lokalnom folklornom društvu i kaže kako mu je omiljena igra polka. Njegov otac priznaje kako je u prošlosti s njim bilo i komičnih situacija, pa je tako jednom prilikom Benjamin na vaterpolo utakmici gurnuo sudiju u bazen.

"Jednostavno, sjedio je u prvom redu, a sudija je radio svoj posao i šetao uz ivicu bazena i zaklanjao mu pogled. Benu je to dosadilo, pa je jednostavno ustao i gurnuo ga. Cijela dvorana se smijala, pa i sam sudija", prepričava Šefik ovaj događaj.

Dodaje kako Benjamin već niz godina radi kao pomoćni radnik u jednoj lokalnoj firmi koja se bavi proizvodnjom suvenira. Porodica Osmančević u nekoliko navrata godišnje dolazi u zavičaj, gdje često provode praznike i godišnje odmore.

Benjamin je i u Sanskom Mostu svima dobro poznat, a energija i druželjubivost kojim zrači, jednostavno ruše sve barijere i osvajaju ljude.

Izvor: Nezavisne novine