Nekoliko svjedoka potvrdilo je da je na dan ubistva, 16. septembra prošle godine, vidjelo optuženog Mršića, ali nijesu bili očevici ubistva, piše Dan.

Nikšićanin Nikola Mandić ispričao je u Višem državnom tužilaštvu da je na dan ubistva sa porodicom i prijateljima bio na groblju gdje su odavali pomen ubijenom Daliboru Đuriću, koji mu je brat od tetke. Optuženi Mršić bio je menadžer u lokalima u kojima je Mandić radio.

Mandić je u tužilaštvu kazao da je na dan ubistva Lenca, oko 9.30 ujutru, izašao na groblje, gdje je bio i Mršić sa porodicom. Sa njima je bio i veći broj ljudi. Ručak povodom pomena bio je između 14.30 i 15 časova, a na njemu je takođe bio Mršić.

Nakon toga se više nijesu vidjeli. Mandić je objasnio da je kasnije na televiziji čuo kako je u Kotoru ubijen neki fudbler za koga ranije nije čuo.

Tokom istrage saslušan je i Milan Jovićević, koji je ranjen u ovoj pucnjavi. On je kritičnog dana trenirao sa sada pokojnim Lencom, sa kojim je prijatelj od djetinjstva.

“U pauzi između vježbi primijetio je jedno lice koje se kretalo laganim hodom iz pravca sporednog ulaza terena stadiona. To lice se kretalo prema njima noseći u ruci zamotanu plastičnu kesu. Isto je opisao kao lice visne 185-190 centimetara, krupnije građe, između 100-110 kilograma, oble glave, kratko podšišan, između 30-35 godina, što je zaključio po njegovoj fizičkoj spremnosti, odnosno načinu na koji je kasnije brzo trčao”,  piše u optužnici u dijelu u kojem je naveden Jovićevićev iskaz, piše Dan.

On je rekao da je prvi pucanj čuo kada sa Lencom počeo da radi sklekove. Kako su im glave bile okrenute prema kabini, nije mogao da vidi ubicu.

“Prvo je čuo jedan hitac, a poslije dvije sekunde i drugi, nakon čega se trznuo i odmakao od klupe. Potom je vidio Gorana u ležećem položaju ispod klupe”, navodi se u optužnici.