Na grobovima se pale svijeće, a sveštenici obavljaju pojedinačne parastose i čitaju molitve za umrle. Ako nije moguće otići na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi.

Prema učenju Crkve, na Zadušnice se vjernici mole u hramovima i na grobljima za pokoj duša umrlih, a čine i milostinju.

Zadušnice uvjek padaju u subotu, kada se organizuju i bogosluženja posvjećena upokojenima, jer je Hristos dan uoči Vaskrsenja, koje se uvjek slavi u nedjelju, proveo u grobu.

U crkvi se na Zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova četvrtog vijeka hrišćanske propovedi:

"Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih".

Običaj u regionu je da se na zadušnice na groblje odnosi hrana, koja se servira na grobu.

U nekim mjestima na grob se iznosi žito, negdje se peku kolači od bijelog brašna, takozvane prosfore, nosi se pita, pecivo.

Na groblje se iznose i kafa, voda, rakija, pivo i vino… U nekim mjestima služe se kuvana jaja i pečenje.

Pravilo je da se nosi onoliko svijeća koliko se mrtvih pominje.

Vjeruje se da hranu sa groba ne valja odbiti, jer se smatra za veliki grijeh i uvredu mrtvima ako bi je neko odbio. Dovoljno je, kažu, da se okusi makar jedan zalogaj, a ne odbijaju se ni nepoznata lica, ako sama priđu grobu. Smatra se za veliki grijeh i uvredu mrtvima ako bi se neko odbio ili čak otjerao od groba.