KADA sam prije desetak godina momcima iz mog "Balkanopolisa" govorio da ćemo svirati sa slavnim "Metropol orkestrom" ili da ćemo snimati u engleskom studiju u kojem su to činili Robi Vilijams i Ejmi Vajnhaus, gledali su me u čudu. Činili su to i kada sam rekao da će nam album producirati dobitnici nagrada "Gremi", a u nevjerici mahali glavom kada sam tvrdio da će nam prvi tiraž biti 200.000 primeraka.
Ovako razgovor za "Novosti" počinje kompozitor, pjevač i multiinstrumentalista Slobodan Trkulja, čiji će novi album "Kraljevstvo Balkanopolis", baš u pomenutom tiražu, u subotu dobiti na poklon čitaoci našeg lista: - Sada kada se sve to ostvarilo, san se nastavlja sa željom da naša muzika osvoji svijet i prikaže Srbiju onako kako je vidim. I da se ljudi, pogotovu mladi, uvjere da je vjera ta koja snove čini mogućim.
* Šta je, zapravo, "Kraljevstvo Balkanopolis"?
- To je kraljevstvo muzike, imaginaran svijet koji je dugo živio samo u meni. Paralelni univerzum muzike i slika, toliko snažan da sam često gubio granicu između njega i spoljnog svijeta. "Balkanopolis" je moje kraljevstvo prizora i priča, po kojima sam stvarao muziku, i sad kada je ona na albumu, spremna da je svijet čuje, kada se taj moj lični svijet utkao u spoljni, imam utisak da sam kompletan.
U čemu se ovaj album sa deset numera razlikuje od onog što ste radili do sada?
- Album je produciran sa idejom da bude blizak pop obliku, da umjetnička forma bude uokvirena komercijalnim radio-formatom. Muzika je presjek najboljeg što je "Balkanopolis" uradio u posljednjih petnaestak godina. To je, dakle, jedna srpska epska bajka, ispričana modernim muzičkim jezikom koji razumije cio svijet.
Jesu li britanske zvijezde Dejvid Rouds, Džon Giblin i Toni Levin koji su na njemu, takođe, lako razumjeli tu bajku?
- Kad imaš jasnu viziju onoga što stvaraš, sve boje se lako uklapaju. Kolege muzičari iz Britanije dobili su svoju ulogu i zadatak, ali i veliki kreativni prostor da bi ga ostvarili. I svaki je bio briljantan na svom instrumentu.Više od 30.000 ljudi na koncertima u Kini pjevalo je sa nama na srpskom, svirali smo velike koncerte u Rusiji, Holandiji, Belgiji... Čovjek vrlo brzo shvati da ljude svuda pokreće ista sila. Ono što se u suštini dešava, jeste da se kroz muziku dobrota u nama obraća dobroti u njima i, ma koje vjere, nacije ili rase bili, savršeno su nas razumjeli.
Album je dio kandidature Novog Sada za evropsku prijestonicu kulture 2020. godine?
- Kad mi je gradonačelnik Miloš Vučević ponudio da budem ambasador kulture Novog Sada, bio sam počastvovan, posebno poslije za političara atipične rečenice da se ne osjeća kompetentnim da sa mnom raspravlja o kulturnim vrijednostima. Želim da ta kandidatura bude nacionalni projekat, ali i da moj grad bude ono što je nekada bio: srpska prijestonica kulture. Zahvalan sam i Dejanu Čelaru, direktoru novosadske "Informatike", preduzeća koje je, u ovom za kulturu škrtom vremenu, preuzelo troškove štampe albuma u njemačkom "Univerzalu", jednoj od najznačajnijih svjetskih kompanija za proizvodnju nosača zvuka.
ČUDA U KOVILJU
* ZAŠTO ste vokale za album, sa horom tamošnjih monaha, snimali baš u manastiru Kovilj?
- Njihovo vizantijsko pojanje je potpuno impresioniralo cio producentski tim, uključujući i slavnog Velšanina Ričarda Evansa. Bio je posebno oduševljen kad smo preslušavali snimke i konstatovali da se na njima čuju i ptičice koje obitavaju u manastiru. Svaki put kada smo počinjali da pjevamo, to su činile i one! Ostale su, naravno, na snimku, čak su i potpisane na poleđini omota albuma.
(Izvor:Večernje novosti)
