Odluka da ga roditelji pošalju u vojnu školu vjerovatno je bila motivisana finansijskim, a ne ideološkim razlozima, objašnjava sagovornik Jutarnjeg koji se Budimira sjeća još iz Osnovne škole "Ivo Marinković" u Belišću. 

- Radnička plata njegovog oca, zaposlenog u nekadašnjem lokalnom industrijskom gigantu, Kombinatu Belišće, nije mogla da mu priušti školovanje, pa je Budimir završio školu u Sarajevu o trošku JNA.  

Tako je partija bila prva stepenica uspona na njegovim političkim stepenicama s kojih je pao prošle nedjelje pod optužbom da je, zloupotrebljavajući funkciju predsjednika Federacije BiH, punio džepove novcem osuđenika koje je puštao na slobodu udjeljujući im predsjednički akt milosrđa. Budimir nije bio previše ideološki osjetljiv kad su u pitanju stranke: nakon SKJ, pojavom višestranačja, učlanio se u HNS Savke Dabčević Kučar, potom je kratko vrijeme koketirao s Veseličinim HKDU-om, da bi završio u Hrvatskoj stranci prava. Samo mjesec dana prije nego što će biti uhapšen osnovao je vlastitu političku partiju, Stranku pravde i povjerenja (SPP), nazvavši je imenom koje u potpunosti odudara od onoga čime se posljednjih godina potajno bavio. 

Uhapšen i izručen 

- Novac je bio jedan od razloga pomilovanja kriminalaca, drugi je bio kupovanje njihove naklonosti. Znao je kolika je moć podzemlja i godilo mu je da takvi ljudi budu na njegovoj strani - tvrdi  sagovornik Jutarnjeg , koji je s Budimirom bio u bosanskohercegovačkom HSP-u. 

Kaže da su agenti SIPA-e, državne agencije za istrage i zaštitu, Budimira počeli da prate nakon što je pomilovao Merseda Hadžića, poznatog kao Mirso Švajcarac, jednog od najozloglašenijih kriminalaca u BiH. Hadžić se, nakon pokušaja ubojstva u Sarajevu, skrivao u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je uhapšen i izručen susjednoj državi, a tamo osuđen na dvije ipo godine zatvora, da bi ga Budimir, nakon što je Švajcarac odležao u Zenici jednu godinu, pomilovao u ljeto prošle godine. 

Budimir je, kao na traci, potpisivao pomilovanja, uopšte ne mareći što na slobodu pušta okorele kriminalce ili ratne zločince. Iako Zakon o pomilovanju Federacije BiH zabranjuje pomilovanje  prema osobama osuđenim za ratne zločine, Budimiru ni to nije bila prepreka. Otkako je na funkciji predsjednika Federacije BiH, od marta 2011., pomilovao je, u nešto više od dvije godine, čak 162 osuđenika, među njima i veliki broj ubica, ratnih zločinaca i osoba umješanih u trgovanje drogama. 

- Ako je tarifa za pomilovanje bila 10-15.000 maraka - računa sagovornik Jutarnjeg - Budimir i ekipa zaradili su barem milion eura. 

Činjenica da je Budimir, nakon što mu je određen jednomjesečni pritvor, završio u mostarskom Kazneno-popravnom zavodu, gdje kaznu za ratne zločine izdržava i Branimir Glavaš, izazvala je različite spekulacije. Po povratku iz sarajevske vojne škole - iz razloga koji ni danas nisu potpuno jasni - Budimir se zaposlio kao električar u belišćanskoj fabrici kartonske ambalaže, gdje ga je zatekao i rat. Priključio se civilnoj zaštiti, a vrlo brzo i 107. brigadi Hrvatske vojske u Valpovu, gdje je postao zapovjednik čete. Tamo upoznaje generala Slavka Barića, ali i Branimira Glavaša. 

Vojničko držanje

 Učestvovao je u pokušaju oslobađanja Baranje, u akciji zbog koje je smijenjen general Karl Gorinšek. Budimir je, s puškom u ruci, učestvovao u toj akciji izvedenoj 3. aprila 1992., u vrijeme potpisanog primirja. Hrvatske trupe bile su nadomak Belog Manastira, baranjskog sjedišta SAO Krajine, no kako im se iz Osijeka nisu pridružile jedinice kojima je zapovijedao Glavaš, akcije je propala. Završila je velikim gubicima: poginulo je 15, a ranjeno više od 80 hrvatskih vojnika. 

- Imao je pravo vojničko držanje, bio je nabusit i otresit, ali vrlo hrabar - sjeća se jedan od njegovih saboraca. 

U Belišću, gradiću u kojem se svi međusobno poznaju, sprijateljio se s Dinkom Burićem, saborskim zastupnikom HDSSB-a i jednim od najbližih Glavaševih saradnika. Burić i Budimir su vršnjaci, a njihovo se prijateljstvo naročito produbilo nakon rata. Budimir je bio čest gost u BURIĆEVOM domu. U krugovima HDSSB-a priča se da je upravo Živko Budimir imao ključnu, odlučujuću ulogu u prebacivanju Glavaša iz zatvora u Zenici u KPZ Mostar. Budimir je tada već tri mjeseca bio predsjednik Federacije BiH i mogao je, svojim političkim vezama i uticajem, omogućiti da Glavaš kaznu nastavi da izdržava u Mostaru, gdje ima neusporedivo bolji tretman od onog u Zenici. Iz istih izvora je i podatak da su se "Budimir ljudi" brinuli o Glavaševoj sigurnosti dok je živio u Drinovcima, nakon bijega iz Hrvatske, a prije odlaska u zatvor u Zenici.

Dvije penzije 

- Glavaša može pomilovati samo Predsjedništvo BiH, ali za to nema zakonske osnove, jer član 3. Zakona Bosne i Hercegovine o pomilovanju, kako mu je službeni naziv, baš kao ni Zakon o pomilovanju Federacije BiH, ne dopušta pomilovanje osoba osuđenih za kaznena dijela genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Ipak, to ne znači da Budimir nije pokušavao da lobira . Prije prošlonedjeljnog hapšenja Budimir se, zajedno s još desetak generala, spominjao kao osoba koja je primala dvije vojne penzije: hrvatsku, u iznosu od 9.500  hiljada kuna, i vojnu penziju BiH od oko 1700 konvertibilnih maraka . Otkako je na funkciji predsjednika Federacije BiH, Budimir je zamrznuo svoje penzije, a plata koju je primao bila je približna zbiru penzija. Nakon završetka rata u Slavoniji, Budimir je prešao u Hrvatsko vijeće obrane (HVO) i po toj osnovi je i stekao generalski čin, ali i generalsku penziju. 

- Sve to mu je udarilo  u glavu - kaže mostarski sagovornik Jutarnjeg. 

- Sva ta pratnja, sekretarice, protokol,kancelarije u Mostaru i Sarajevu, čuvari, vozači, službeni automobili, mediji kojima je bio okružen. A onda mu se pružila prilika da svoj položaj i unovči.

(Jutarnji)