On je neimenovani dobrotvor iz Prozora, koji bez ikakvog povoda i razloga svakoga Božića u strogoj tajnosti donese snop novčanica u lokalnu elektroprivredu i poplaća račune dužnicima, onima kojima je struja isključena zbog neplaćanja ili onima kojima se nešto tako sprema.

Nekada to bude 15, a nekada i 20 porodica, piše zagrebački Jutarnji i dodaje da ova, kako je nazivaju, božićna bajka traje godinama.

Prema nekim pričama to traje pet, a prema nekima već sedam godina i nijedan decembar nije preskočen.

Tako je bilo i ove godine kada je struja plaćena za 16 porodica.

U Elektroprivredu hrvatske zajednice Herceg Bosne Prozor-Rama u to su se uverili reporteri Jutarnjeg, kada im je službenica na šalteru saopštila da je "sve već obavljeno" za ovu godinu.

Prema njenoj priči novac je donio "jedan gospodin" a ona, kaže, zna šta dalje treba da radi.

Pokušavajući da saznaju ko je "dobrotvor bez razloga", odakle je i šta je rekao, te gdje je otišao, odgovor je bio da novac nije donio on lično, već je poslao po nekom.

"Ali on nije bitan, a nisam ni ja. Bitna je ljubav koju čovjek iskazuje na ovaj način. On želi da se za njega ne zna, pa neka tako i ostane. On trenutno nije u Prozoru, ali ne znači da recimo večeras neće stići", rekla je službenica.

Svako nastojanje da se sazna nešto više o donatoru nije urodilo plodom.

Ipak, jedan od mještana tvrdi da je riječ o 60 godina starom preduzetniku iz Frankfurta, koji je rođen i djetinjstvo proveo u tom kraju.

Jedan je, kaže, od desetoro braće i sestara koji su živjeli veoma teško. Djetinjstvo je proveo u planini radeći teške poljoprivredne poslove. U mladosti je otišao u Njemačku i uspio je, obogatio se i tamo je cijenjeni preduzetnik.

Svoj rodni kraj nikada nije zaboravio. Povukao je u Njemačku još barem 20 Ramaca i dao im posao.

Kada dolazi u Prozor za praznike daruje ljude već od Slavonije na ovamo putem, jer valjda u svakom selu ima nekog kome želi da pomogne.

A istovremeno ne želi da to iko ikada sazna, ispričao je mještanin Prozora.

Prijatelj ovog dobročinielja ispričao je novinarima Jutarnjeg da je jednom prilikom upao u Orašac, selo prema Prozoru, gdje je sreo jednog dječaka i rekao mu da uzme papir i olovku.

Krenuli su da šetaju selom, a onda je dobročinitelj dječaku rekao:"Mali, piši".

Dječak ga je, kaže, upitao šta da piše, a on mu je rekao da obiđe selo i da zapiše šta je svakoj kući najpotrebnije.

Tako su, kaže, redom išli od kuće do kuće, a dječak je zapisivao: ovde nemaju veš mašinu, onima se pokvario televizor, ovome treba frižider.

A dobrotvor bi na to samo rekao:"Mali samo piši".

Najzad bi dječaka upitao kakav on televizor ima, a kada je čuo da dječak kaže stari, dobrotvor mu je rekao da i sebi zapiše televizor.

I onda je, ispričao je prijatelj, sve to pokupovao i podijelio ljudima.

Jutarnji piše da nema broja pokolonima koje je ovaj NN dobrotvor podijelio.

A kao zanimljivost vezanu za njega, prijatej je isričao da je riječ o Hrvatu i da su jednom njegovim novcem u EP struju platili samo dugove Hrvata.

Kada je to čuo pozvao ih je telefonom i izgrdio, a potom poslao novac za još pet dužnika i insistirao da to ide za dužnike Bošnjake.

Jutarnji navodi da su reporteri na kraju ipak saznali ime i prezime ovog dobrotvora, da su ga pozvali telefonom i zamolili za razgovor, ali je, kažu, s druge strane izostala reakcija, pa su oni odlučili da njegov identitet i dalje bude tajna.

Tanjug