Čovek koji je u Madridu 1986. godine, golom u poslednjoj sekundi meča protiv Italije, digao cijelu Jugoslaviju na noge, ipak vjeruje da će njegovi naslednici u bazenu još dugo vladati evropskim i svjetskim bazenima.
"Crnogorci i Hrvati zaista posjeduju ogroman potencijal i zahvaljujući vaterpolo tradiciji uvijek će biti u najužoj konkurenciji za medalje na velikim takmičenjima. Ali, ima tu još ozbiljnih reprezentacija. Italija u poslednje vrijeme igra jako dobro, Grčka takođe. Mađari su uvijek izuzetno nezgodan protivnik, bez obzira da li se nalaze u krizi ili igraju na vrhuncu forme. Dodao bih i Špance koji tradicionalno igraju veoma lijep vaterpolo, pa čak i Amerikance koji malo, malo, pa osvoje neku olimpijsku medalju. Sve su to timovi koji rade ozbiljno i profesionalno i kojima su dueli protiv Srbije uvijek ogroman izazov. Ne brinem za budućnost našeg vaterpola, imamo sistem rada koji svake godine izbaci dovoljan broj kvalitetnih i talentovanih momaka, spremnih da u svakom trenutku uskoče i dostojno zamijene Filipovića, Prlainovića i ostale asove", kazao je Milanović, za Anadoliju.
Milanović je svojevremeno uzburkao strasti u jugoslovenskoj javnosti odlukom da iz Partizana pređe u redove zagrebačke Mladosti.
"Splitski Jadran je pokazao veliko interesovanje i moram priznati da sam se dvoumio. Presudio je veći grad, bolji finansijski uslovi i u tom trenutku veći potencijal ekipe. Dve titule evropskog prvaka sa kapicom Mladosti u periodu od 1987. do 1991. godine, predstavljaju dokaz da nisam pogrešio sa izborom sredine. Vežu me veoma lepe uspomene za taj deo moje karijere. Otišao sam u delikatnom trenutku, ali nikada nisam osetio nijedan problem što sam Srbin u hrvatskoj ekipi. Zaista nikada nijedan negativan impuls vezan za dešavanja koja su usledila neposredno posle mog povratka u Beograd", pojašnjava Milanović.
On je jazao da je u Mladost otišao zbog boljih uslova, iz istih razloga je kasnije potpisao za Zvezdu. Kako je kazao to su bila druga vremena.
"U Zvezdi se formirao jak tim ljudi na čelu s Vlahom Orlićem i Nikolom Stamenićem, okupila se moćna ekipa igrača i bilo je preduslova za ozbiljan evropski projekat. Priznajem, nije bilo lako igrati protiv Partizana u finalu plej-ofa, ali sam se poneo kao profesionalac i doprineo osvajanju prve šampionske titule u istoriji Crvene zvezde", rekao je jedan od najboljih svetskih vaterpolista.
Proslavljena košarkašica Anđelija Arbutina skoro je otkrila da je mnogo djece širom Jugoslavije dobilo ime po njoj, nakon istorijskog koša protiv Australije u polufinalu Olimpijskih igara u Seulu 1988. Nema sumnje da se posle Milanovićevog čuvenog gola u finalu Svjetskog prvenstva ’86, rodio i veliki broj ’Igora’ od Vardara pa do Triglava.
"Jeste, zvali su me mnogi da mi kažu da su sinu dali ime po meni. I što je posebno zanimljivo, uglavnom se radilo o ljudima koji su se prezivali Milanović."
Utakmica protiv Italije smatra se i dan-danas najuzbudljivijom borbom za titulu svjetskog šampiona u istoriji vaterpola, Milanović je na to kazao, "Taj gol je bitno uticao na moju karijeru, ali i na popularnost vaterpola u cijelom regionu. Prije svega, način na koji je postignut, tri desetinke prije kraja osmog produžetka. Imali smo igrača više na 5-6 sekundi prije kraja meča, Šimenc je bio na pet metara potpuno sam i svi smo očekivali da će on završiti akciju. Bio je poznat po veoma jakom i preciznom šutu. Ali, dešava se da lopta dolazi do mene i pošto sam bio pokriven, ja sam je odmah vratio ka Šimencu. On je zamanuo dva puta i opet se odlučio za pas ka meni, što je u tom trenutku bilo nerezonski. Srećom, igrač koji je bio ispred mene napravio je nesvakidašnju grešku i krenuo kontra rukom u blok. Lako sam ga zaobišao i došao u čistu poziciju za šut. Sve je posle bilo jednostavno, dao sam gol dijagonalom, kao hiljadu puta prije i posle toga."
Cijela Jugoslavija je u kasnim satima bila na nogama. Slavila se prva titula svjetskog šampiona u vaterpolu.
"Igrali smo osam produžetaka i FINA je odmah posle tog Svjetskog prvenstva promenila pravila, jer je utakmica trajala do iza ponoći. Imajući u vidu dramaturški zaplet, nema Jugoslovena koji u tom trenutku nije bio pored malog ekrana. Navijalo se od Slovenije do Makedonije i mi smo dole u bazenu zaista osetili tu energiju i kompletnu euforiju koja se stvorila zbog osvajanja svetskog zlata. Pobedonosni gol je mene izbacio u prvi plan. Sa golom je došla i popularnost i sve mi je bilo jako čudno. S druge strane, to mi je donelo novu odgovornost, jer je posle te utakmice fokus protivničkih odbrana uvek bio na meni i bilo mi je mnogo teže da u kontinuitetu pružam partije na visokom niovu", pojašnjava Milanović.
Nesrećni Alesandro Kampanja koji je napao Milanovića pogrešnom rukom, dobio je kasnije priliku da igra u istom timu s najboljim svjetskim vaterpolistom svih vremena.
"Sreli smo se kasnije u Romi i često sam ga podsećao na odlučujući momenat finala u Madridu. Umio sam i da se našalim. Da mu kažem: ’Alo, rođače, gdje si pošao?', a on bi samo spuštao glavu i kisjelo se smiješio. Naravno, nikada nisam pretjerao sa prozivkama jer znam kako je teško kada se pogriješi u tako važnoj utakmici."
"... Milanović, Milanović... GOOOOOL!!! Jugoslavija je prvak svijeta! Jugoslavija je prvak svijeta...", komentar crnogorskog reportera Milorada Đurkovića još uvijek krasi špice mnogih emisija širom regiona", priča on.
Milanović je rekao da još nije pogledao snimak nijedne svoje utakmice. Kaže da se ne osjeća lijepo kada vidi sebe na televiziji.
On danas radi u Vaterpolo klubu Valjevo i pokušava da izbrusi neke nove šampione. Neke buduće Milanoviće, Šimence, Šoštare, Paškvaline, Andriće, Vasoviće...
"Vlaho Orlić je umio da kaže da stariji mogu mnogo toga da nauče od mlađih, ali samo pod uslovom da znaju šta da gledaju. Poenta je jasna, trener zaista mora stalno da uči i ima šta da nauči od svojih učenika. Mladi imaju taj kreativan prostor koji još uvek nije zagađen svim negativnim stvarima koje ih čekaju u životu, a koje im serviraju mediji, ulica, loši sistemi školstva... Ako su talentovani, mogu ponekad da nam pokažu neki novi pokret, da nam dočaraju nešto novo iz vaterpola što trener posle može da implementira i uključi u svoj program rada", zaključuje Igor Milanović na kraju intervjua za AA.
Komentari