Rebić je kazao da je postporođajna depresija specifičan poremećaj raspoloženja, koji se ispoljava do godinu nakon porođaja, prenosi MINA biznis.

"Po definiciji, depresija traje duže od dvije nedjelje, a odlikuje se osjećajem beznađa, bespomoćnosti, gubitkom životne energije, pojačanim zamorom, padom interesovanja i zadovoljstava, žalbama na tjelesnu problematiku, negativnim sjećanjem na prošlost, pesimističkim stavom na sadašnjost i budućnost, lošem kvalitetu sna, promjenama apetita", pojasnio je Rebić.

Ocjenjujući da se postporođajna depresija karakteriše navedenom simptomatologijom uz specifičnosti depresivnih razmišljanja o poželjnom majčinstvu, ruminacijama o (ne)adekvatnom emotivnom vezivanju za bebu i osjećajem straha od prestojećih obaveza.

Dodajući da se postporođajna depresija javlja kod oko 15 odsto porodilja, a treba je razlikovati od postporođajne tuge („baby blues“), koja je značajno češća i javlja se kod oko 90 odsta.

Prema njegovim riječima, uzroci postporođajne depresije su višestruki, nejednako zastupljeni kod pojedinih porodilja.

"Prije svega treba pomenuti biološke, izazvane padom ženskih polnih hormona estrogena i progesterona, sa posljedicom pada nivoa serotonina i noradrenalina – "hormona sreće" na receptorski značajnim mjestima u mozgu", rekao je on.

Kako je naveo, od psiholoških faktora treba pomenuti iracionalne stavove prema novonastalim očekivanjima, obavezama i željama vezanih za majčinstvo.

Prema njegovim riječima, sociološki faktori vezani su prije svega za lošu partnersku podršku i nizak socio - ekonomski status.

"U prevazilaženju postporođajne tuge značajna je podrška partnera i porodice. Potrebno je razumjeti tužnu osobu, pomoći joj u predstojećim zaduženjima, i podržati je u aktivnostima, radi pomjeranja fokusa pažnje na obaveze, a ne na tugom prebojena razmišljanja", poručio je Rebić.

Navodeći da treba razlikovati blage, umjerene i teške depresije, sa ili bez psihotičnih simptoma.

"Kod lakih i umjerenih depresija pomenute tegobe su slabije izražene, kada je nakon procjene stručnjaka preporučena psihoterapija i/ili farmakoterapija. Za teške depresije pored psihoterapeutskih i farmakoloških protokola, često je potrebna i hospitalizacija", kazao je Rebić.

Kako je rekao, teške depresije nijesu česte, ali ih treba ozbiljno shvatiti, i isključiti prilikom psihološkog ili psihijatrijskog pregleda.

"Radi diferencijacije pomenutih oblika tuge i depresije obratiti pažnju na dužinu trajanja tuge (više ili manje od dvije nedjelje), kvantitet pomentih depresivnih ispoljavanja, kao i mogućnost postojanja najtežih simptoma kao što su: halucinacije, paranoja, suicidalne misli, homicidalne misli (čedomorstvo), koje spadaju i u domen teškog postporođajnog psihotičnog ispoljavanja", rekao je Rebić.

Ističući da je potrebno potražiti stručnu pomoć da bi se spriječio nastanak ili razvoj težih oblika postorođajne depresije.

"Javite se i ako tuga dugo traje, imate suicidalne misli, povučeni ste ili uznemireni toliko da vam to remeti obaveze. Ponekad nije dovoljno sopstveno zalaganje, kao ni prijeko potrebna podrška porodice, partnera. Nije sramota biti tužan", poručio je Rebić.

Kako je rekao, treba znati da ne možemo uticati na nastanak pojedinih psiholoških stanja, ali aktivacijom i zalaganjem težimo da problem prije prođe, da simptomi budu blaže izraženi.

"Rođenje bebe nije samo osjećaj sreće, već skup različitih emocija, počev od brige, povremenih strahova, ljubavi, zadovoljstva", dodao je on.

On je naglasio da porodillje treba da teže da usklade novonastale obaveze oko bebe.

"Tražite pomoć od partnera i porodice. Ne 'izgarajte', majčinstvo dugo traje. Nađite vremena za kratke, ali prijeko potrebne relaksacione šetnje, možda i vježbanje", poručio je Rebić.

Savjetuje da majke treba da vode računa o pravilnoj ishrani.

"Izbjegavajte poroke (alkohol, kafu, cigarete). Druženje sa prijateljima je ljekovito. Uključite partnera u obaveze. Mudro, nađite vremena jedni za druge", zaključio je Rebić.