Ovogodišnja svečanost u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj obilježena je bogatim kulturno-umjetničkim programom, nastupom velikog broja glumaca iz Beograda, bjelopoljskog crkvenog hora "Sveti Nikola", kulturno-umjetničkog društva "Tekstilac" iz Bijelog Polja, pjesmom guslara Slavka Jeknića.

Kroz kratke filmove prisutnima su predstavljeni najznačajniji djelovi života i rada Svetog Save uz poznate istorijske okolnosti i dešavanja.

Posebne ovacije dobili su glumci iz Beograda koji su autentičnim kostimima i vrhunskom glumom na trenutak vratili vrijeme i dočarali događaje kroz koje je Sveti Sava prolazio.

Foto: Kodex

Među hiljadama Bjelopoljaca, duhovnoj svetkovini su prisustvovali predstavnici opština Bijelog Polja i Berana, političkih partija, kao i gosti iz Srbije i Rusije.

Foto:Kodex

Episkop budumljansko-nikšićki Joanikije obraćajući se priutnima podsjetio je da se ispunilo punih osamsto godina od hirotonije Svetog Save, koju je primio od vaseljenskog Patrijarha Manojla Prvog Sarantina, u Nikeji 1219.  

"Tada je na Svetog Savu, kao novog Apostola Hristovog, sišla  blagodat Presvetoga Duha, Božja svjetlost, milost i mudrost, koje su ga krijepile  na veliko djelo osnivanja samostalne pomjesne crkve u srpskim zemljama. Djelo Svetog Save, prvenstveno osnivanje autokefalne Žičke Arhiepiskopije i njegova apostolska služba su kamen temeljac srpske istorije, koje se doživljava kao blagotvorno širenje svjetlosti Savinim jevanđelskim djelovanjem. Podizanjem i ukrašavanjem novih svetinja i širenjem prosvjete, razvojem književnosti, zavođenjem reda  putem pravde i u crkvi i u državi, Sveti Sava istovremeno je uveo svoj rod u zajednicu hrišćanskih naroda onog vremena, i to u punom dostojanstvu sa već uređenom crkvom i državom, prepoznatljivom kulturom, likom i imenom", kazao je vladika Joanikije.

Vladika Joanikije, foto: Kodex

On je istakao da se Sveti Sava na ovaj velki jubilej slavi "zbog njegovih zasluga dok je po zemlji hodio, ali jos više zbog njegovog svetititeljskog prisustva među nama, poslije njegove zemne končine do dana današnjega".

"Zbog njegove ljubavi, osvjedočene prinosom svoga života, krstu i vaskrsenju Hristovome, Bog ga je obdario slobodom da nas zastupa pred nebeskim prestolom, da nas rukovodi iz boljeg svijeta, da nas miluje božjom milošću, da nas zastupa,a njegov duh podiže i hrabri",istakao je vladika.

foto: Kodex

Njegovim putem su kako je rekao Joanikije išli "najveći iz roda našega, ne samo veliki Nemanjići nego i knez Lazar i sveti Vasilije Ostroški, Karađorđe, Njegoš i Vuk, Tesla i Pupin i novoprosijavši Apostol Hristov, Sveti Vladika Nikolaj".

"Mitropolit Crnogorski i Patrijarh srpski Gavrilo Dožić upodobio se Svetom Savi kao vitez vjere i rodoljublja. U svijetlu povorku Savinih izabranika nesumnjivo je stupio kosovski mučenik i mirotvorac Blaženopočivši patrijarh srspki Pavle.Svi su oni po primjeru Svetog Save prinijeli Bogu i rodu, a pojedini od njih i cijelom čovječanstvu najljepše što su u svojoj duši imali, čistotu vjere, srca i uma, rodoljublje i ostale božanstvene darove. Mi ovdje sabrani prinosimo našem nebeskom Pokrovitelju Svetom Savi  ovu duhovnu svečanost sa željom da je primi kao znak naše tople blagodarnosti, sa molitvom da nas vrati sa naših bezbrojnih stranputica, i privede Hristu Spasitelju i Putevoditelju, da sačuva naše crkve i narodno jedinstvo, da nas duhovno oplemeni i učvrsti u pravoslavnoj vjeri i ljubavi", poručio je vladika Joanikije.

Vuksanović, foto: Kodex

Akademik Srpske akademije nauka i umjetnosti, književnik Miro Vuksanović je istakao da nema pogodnijeg mjesta od Bijelog Polja, "da bez zazora i iz punih usta srpskih riječi i onima koji znaju, a kamoli onima koji ne znaju ili su namjerno zaboravili, s odjekom kažemo da smo najprije imali Studenicu, Đurđeve stupove i Hilandar, kao što ih imamo i danas".

"Da smo najprije imali Jevanđelje, dvoručnom dijačkom vještinom prepisano ćiriličnim slovima, nigdje takvim ukrasima u njima, jezikom našim, ondašnjim ovdje, kraj Lima u Petro-Pavlovskom hramu. Studenica, Stupovi i Hilandar zadužbine su velikog župana Stefana Nemanje, čije ime grčkim načinom kaže da je to – čovjek slavom ovjenčan.Jevanđelje je zadužbina njegovog brata, humskog kneza Miroslava, čija naručena slova slavimo u miru, duševnom, duhovnom više od osam vjekova. Mi smo prvo podigli manastire i dobili spise Svetih i za svetinje na svom pismu, pa tek onda, spremni i po zasluzi pregnućem našeg prvog Arhiepiskopa, dobili samostalnost Pravoslavne crkve", naveo je akademik u besjedi.

On je istakao da nije dato piscu da detaljno istražuje i opisuje istorijski uslov crkve naroda i države.

"To je posao naučnika koji se bave istinom, čija je dužnost da nagledaju obmane koje nas napadaju sa svih strana, spolja, kao što se očekuju, ali i iznutra, od našeg roda i soja koji umije da rodi i nesoja, ali nas naše rane najviše bole", kazao je Vuksanović i dodao da je zahvalan što ima priliku da to kaže na dan Svetog Save, prvog srpskog Prosvetitelja, književnika, diplomate, pravnika, osnivača prve bolnice, pisca prvih knjiga za naše manastire, žitija, zakonopravila, tipika, jerusalimskih pisama i pisama ocu Spiridonu Studeničkom, na narodnom jeziku, dostojnika čije je ime školska slava.

Za Svetog Savu je kazao da je prvi srpski Svetac opjevan u desetercu, uz gusle, glavni junak narodnog propovijedanja, koji je i mrtav, bio toliko čudotvoran da su mu neprijatelji srpske prosviještenosti i slobode spalili Mošti.

Foto: Kodex

Vuksanović je istakao da je u Bijelom Polju nastala najstarija srpska ćirilična knjiga.

“Hoću danas ovdje, po srodstvu duhovnom i bratskoj odanosti, i na svaki način, da kažem kako ne bismo imali ni pismenosti, ni učenosti, ni škole, ni umjetnosti, slikarske, muzičke i svake druge, a da znamo da je naša i za nas, a da nije bilo Svetosavskog zavjeta i Svetosavske crkve. Svi naši preci, onoliko kao što ih je moglo biti, opismenili su se u našim manastirima, prve naše škole su osnovane u manastirima. Prve knjige smo vidjeli i čitali u crkvama. Sveštenici su bili naši prvi učitelji, bez njih bismo ostali u mraku. Ne bismo znali ko smo. Nestali bismo kao narod i postali bi neko drugi. Zagubili bismo svoj korijen, rodoslovno stablo i značenje tri skupljena prsta u kojima držimo pero dok pišemo, kao što ih držimo dok se krstom krstimo", naveo je on.

Akademik je u besjedi istakao da ništa nije strašno i trajno kao zaborav.

"Nikakva raka kao zaborav ne može biti crna i duboka. Mnogo je lakše zaboraviti. Vi to znate isto kao i ja. Zar ne vidite koliko ih ne zna ni ko su ni od koga su. Grdan je metež oko nas u kojem je lako nestati, a još lakše izgubiti se u bespuću i nemaru, u neznanju da moćan uvijek hoće da bude još moćniji, a velik još veći. Ali manji i slabiji, ako je ponosan, mudar i složan i ako se brani, a niko ga ne napada, biva od svega zaštićen i da takav Srbin treba da bude danas i po danas. Sami sebe i od sebe da čuvamo, i ovakve datume da slavimo", poručio je Vuksanović.