Edita Karđole je, za rolu Majke u pomenutoj predstavi, dobila nagradu za najbolju žensku ulogu, a govoreći o priznanjima, Tanja Mandić Rigonat kaže:

- Velika je čast biti dio tog festivala, koji je ove godine obilježio dvije decenije, tokom kojih je postao prestižno mjesto za pozorišne stvaraoce, i ne samo njih. Ključni doprinos je svakako dao njegov osnivač i čelnik Nenad Šegvić, koji je, uprkos finansijskim i drugim poteškoćama, uspio da održi zaista visok umjetnički nivo.

Pričajući o tome kako je radila dramatizaciju romana Vedrane Rudan, napominje da je taj roman izuzetan i da nosi veliki dramski potencijal:

Temu - traumatični odnos majke i kćeri u čijoj srži je prećutkivanje incesta - bilo je izuzetno teško pozorišno izraziti jer svi znamo da i po najvećim literarnim djelima mogu nastati loši filmovi i predstave. Suštinski, riječ je o tabu temi, a ta tema, tačnije odnos jeste nešto šta se duboko tiče svih nas. Porodične priče su uvijek i društvene priče. Prećutkivanje porodičnih trauma je uvijek dio i precizna slika društvene priče. Ta predstava je gusto emotivno tkanje - kaže Tanja Mandić Rigonat.

U osvrtima na predstavu, između ostalog, kaže se da upravo snažnom emocijom dovodi do katarze publiku.

U predstavi se prepliću sadašnjost i prošlost, to je putovanje junakinje kroz život - do samospoznaje - veli Tanja Mandić Rigonat i dodaje:

- Može se odrasti, odnosno doći do samospoznaje i sa 60, 70 godina. Neko nikada i ne dođe dotle. Priču sam, u dramatizaciji, smjestila u starački dom Felićita (sreća) i prodavnicu figurina anđela od čije prodaje junakinja živi.

Ružičasti prostor pseudosreće i zaborava koji biva razaran duševnim i fizičkim bolom.

Veliko mi je zadovoljstvo bilo da radim sa sjajnim ansablom riječkog pozorišta (Hrvatski kulturni dom „Sušak“), a nadam se da će i beogradska publika imati priliku da vidi predstavu.

(Izvor:Blic)