Autorka se obratila prisutnima u 6.23 časova, u skladu sa konceptom same izložbe u kojoj u zoru „čisti“ svoju umjetničku karijeru i iz svoje arhive izvlači najbolje i najzapaženije radove. Pored nje, na konferenciji su govorili v.d. direktora Muzeja savremene umjetnosti u Beogradu Slobodan Nakarada,kustos Dejan Sretenović zaslužan za koncept izložbe „Čistač“ u Beogradu, saradnik na Beogradskoj fazi izložbe Jerko Denegri i koreografkinja Linzi Pajsinger koja je zadužena za reperformere.

„Nije zastrašujuće skočiti, ni poletjeti. Možete skočiti sa oblakodera, ako želite. Opasnost počinje kada treba da dotaknete tlo. Prije 44 godine, kad sam napustila ovu zemlju, skočila sam. Letjela sam sve vrijeme od tada. Danas osjećam da počinjem da dotičem tlo. Topla dobrodošlica koju ste mi priredili ublažila je to što je moglo da bude katastrofalni pad“, rekla je autorka o svom povratku u Beograd.

Umjetnica je poručila da ne zaboravlja ni svoje crnogorsko porijeklo, da joj je otac pravi Crnogorac, iz malog sela ,Cuce. Iz tog mjesta se sjeća duda koji je rastao iz kamena simbolično opisujući da je to pokazivalo koilko je čojstva i junaštva bilo i njenom ocu, koji je bio njen uzor.

“Nisam ja Srpkinja, ja sam Crnogorka isto tako. Otac mi je pravi Crnogorac, rodila sam se ovdje i živjela ovdje cijeli moj život do 29 godina. Tako da sam u Crnu Goru otišla kao u neku vrstu hodočašća. Ovdje je sve bilo otvoreno, onda se sve zatvorilo ponovo. Nadam se da ćete me sledeći put pozvati, da nešto uradimo zajedno”, kazala je Abramović koja je kazala da joj je žao što bivšu fabriku Obod na Cetinju nije uspjela da transformiše u multimedijalni centar.

Foto:Bojana Janjić/MSUB

„Balkan je prisutan u mnogim mojim radovima, a u ovoj sredini sam naučila i tri jako važne stvari. Prvo, od bake sam naučila sve o spiritualnosti, jer sam kao djevojčica često odlazila u crkvu sa njom. Od oca sam naučila sve o hrabrosti, a od majke sam naslijedila vojnu disciplinu. Kombinacija te tri stvari me je učinila jakom i spremnom za svijet, tako da na mom putu nije bilo prepreka. Nikada se nisam osjećala drugačije zbog toga što sam odavde ili zbog toga što sam žena“, navela je autorka.

"Beograd je moj dom"

Naglašava da je u Beograd došla otvorenog srca i da sve to za nju predstavlja veliko emotivno uzbuđenje.

"Svi moji radovi su ovde, Stvarno sam došla na svoje tle. Od naše jake hrane boli me stomak, ali pojela sam sve - od gurmanske pljeskavice do teletine u saču. Iako obično živim u nekom prostoru između, kao što su autobuske stanice, aerodromi, parkovi, odakle crpim svoju inspiraciju , jer je sudbina tu otvorena i sve je moguće, u Beogradu je moj dom. Živjela sam u Makedonskoj 33, moja prva ljubav je živjela preko puta Politike, ručala sam u Grmeču, na groblju sam učila za ispite, a bilo je i praktično jer ljudi obično na groblje donose hranu pa sam uvijek imala šta da pojedem. Sve je ovdje", rekla je Abramović koja je svoju karijeru i počela sedamdesetih u Beogradu.

Izložba „Čistač“ je prva velika evropska retrospektiva Marine Abramović. Premijerno je prikazana 2017. godine u Modernom muzeju (Stokholm, Švedska), a zatim je putovala u Luizijana muzej moderne umjetnosti (Humlebek, Danska), Heni Onstad Kunstsenter (Oslo, Norveška), Bundeskunsthale (Bon, Nemačka), Fondaciju Palaco Stroci (Firenca, Italija) i Centar za savremenu umjetnost (Torun, Poljska). Izložba u Beogradu je poslednja stanica na turneji i nosi poseban značaj jer predstavlja povratak umjetnice u grad svog rođenja gdje je započela karijeru i gdje je poslednji put samostalno izlagala 1975. godine, u Salonu Muzeja savremene umjetnosti.

„Iako je Čistač retrospektiva mojih radova, nikada neću otići u penziju, i mislim da ću umrijeti radeći. U svom manifestu kažem da umjetnik nikada ne smije da bude idol i da je djelo uvijek važnije. Kada govorimo o nazivu izložbe, za mene je čišćenje metafora – čišćenje prošlosti, svijesti, spiritualno i fizičko čišćenje. Dolaskom ovdje shvatila sam da naziv čistačica zapravo zvuči mnogo bolje nego čistač“, izjavila je kroz smijeh Marina.

Pomenula je da je Lejdi Gaga dosta zaslužna što je mnogo mladih počelo da prati njenu umjetnost.

"Ona je došla na moju izložbu u MoMA-i i pošto ona ima 46 miliona pratilaca koji rade što i ona, mnogo mladih je došlo u muzej i ostalo tu. Lejdi Gaga je zapravo i moj vrlo posvećeni student.", rekla je Abramović.

Foto:Bojana Janjić/MSUB

Zna da napravi sarmu

Odgovarala je i na pitanja novinara koja se nisu odnosila na njeno stvaralaštvo, te je tako rekla da zna da napravi sarmu, da voli srpske narodne pjesme, pjesme svog djetinjstva koje pjeva kada se tušira, da zbog umjetnosti i načina života savremenog nomada lišila sebe djece i porodice i da su joj studenti uvijek bili deca, ali da je poslednje tri godine srećna sa Todom koji ima sličan način života i koji je sa njom doputovao u Beograd.

Izložba hronološki prati sve faze kompleksne pedesetogodišnje karijere Marine Abramović – od ranih slikarskih i konceptualnih radova, preko solo performansa i zajedničkog rada sa Ulajem, do kultnih radova iz samostalne karijere Abramovićeve.

Kroz ovu retrospektivu, koja ima pre svega edukativni karakter, publika će moći da pogleda više od 120 radova (slike, crteži, objekti, fotografije, audio i video radovi, filmovi, scenografije, reperformansi i arhivska građa), antologijska djela umjetnosti performansa (serija Ritam, Lips of Thomas, Relacioni radovi, Prelazak preko noćnog mora), kao i djela koja su obilježila njen recentni opus (Balkanski barok, Sedam lakih komada, Umjetnik je prisutan).

Prije odlaska iz Srbije, Marina Abramović će susret sa domaćom publikom imati i na predavanju zakazanom za 28. septembar ispred MSUB.

„Nikada nisam čula da je neki vizuelni umjetnik govorio uživo pred više od 6.000 ljudi. Veoma sam uzbuđena zbog javnog predavanja i susreta sa publikom, koji će predstavljati svojevrsni umjetnički Vudstok“, završila je umjetnica.

Izložbu „Čistač“ organizuje Muzej savremene umjetnosti u Beogradu, uz podršku Vlade Republike Srbije, dok je producent Moderni muzej (Stokholm), u saradnji sa Luizijana muzejom moderne umjetnosti (Humlebek) i Bundeskunsthale (Bon).