“Sve ostalo je demagogija i još jedan grčeviti pokušaj beogradske velikosrpske čaršije da zadrži svoju gramzivu ruku na crnogorskom vratu. Ili, možda, novi pokušaj trajnog ozakonjenja takozvane “podgoričke skupštine” i zločina u vezi sa njom iz 1918. godine”, istakao je on.

Da bi se spriječila Crna Gora da uvede u sopstvenu pravnu praksu jedan odavno vapijuće potreban evropski zakon o slobodi vjeroispovijesti, naglašava, angažovana je ogromna destruktivna energija, počev od poslovično neobaviještenih i hiper naivnih Crnogoraca, do najmračnijih kleronacionalističkih krugova Srbije i Crne Gore, ili debelo kriminalizovanog šljama svake vrste.

“Važno je sve istorijske i druge istine okrenuti naopačke, pa zatim na pogrešnoj premisi zavapiti za navodnom svjetskom pravdom? I sve još predstaviti kao objavljivanje rata jednoj crkvi koja dobro zna da odavno sjedi na tuđem nepravo uzetom tronu, i još se ponosi “skiptrom krvavijem” iz 1918. godine”, kategoričan je Cerović.

Komentarišući najavu Amfilohija Radovića da će na skup u Nikišiću donijeti i mošti Svetog Vasilija on ocjenjuje da su banalizovali sveca.

“I kud će sad sa moštima Svetog Vasilija Ostroškog? Banalizovali su ga, kao što se dobro sjećamo, po Hercegovini, onda kad je trebalo dobro podjarakati krvoproliće u Bosni i Hercegovini, stvoriti što više Srebrenica i drugih nesrpskih stratišta, što više i za što dalja vremena obrukati Srbiju, odnosno poniziti sveca koji ne počiva u Ostroškoj ćeliji za nečiju vulgarnu političku upotrebu”, kategoričan je on.

Upozorava da će skup u Nikšiću biti samo još jedan zloslutni miting.

“Dobro znamo kakvu su nam sreću donijeli mitinzi, posebno organizovani i podjarivani od Srpske pravoslavne crkve. Prethodili su onom našem, prije svega neukom i naivnom glavinjanju za Slobodanom Miloševićem, koji je, uz našu nesebičnu pomoć, u krvi razvalio onu divnu zajedničku zemlju koja je sobom predstavljala idealan model Evropske unije kakvu danas priželjkujemo”, podsjetio je Cerović za Pobjedu.

Objašnjava da ne traži Crna Gora Prijedlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti ništa posebno, već da, kao što su crkve i manastiri u Srbiji vlasništvo države Srbije i crnogorski u Crnoj Gori budu vlasništvo države Crne Gore.

“I to ne svi, nego samo oni koje je Crna Gora gradila prije 1918. godine. Dosad smo mislili da je Cetinjski manastir naš, jer je to sjedište naših vjekovnih vladara. Ako Cetinjski manastir nije naš, onda Crne Gore zaista nema. Ko, zaista, hoće da Crne Gore nema neka požuri na zakazani nikšićki miting”, zaključio je Cerović u izjavi za Pobjedu.